Tags

, , , , , , , , , , , , , ,

Boris Pecigoš krenuo je na radionice slikanja kod Andree Weiss Sadeh u Centru Staze iz sasvim osobnih razloga. Htio je upotrijebiti slikanje kao pomoć za izbacivanje nekih emocija i konflikata. I tako, došavši na tečaj iz sasvim drugih razloga, otkrio je  da ima talent. Sasvim slučajno, a opet – znamo da se zapravo ništa ne događa na taj način, već da iza svega stoji neka viša sila koja održava ravnotežu između svih tih elemenata koji zajedno čine život. Primarni izraz su mu bili boja i pokret. Kasnije su kroz taj način izražavanja počeli izlaziti i drugi sadržaji, ne samo konflikti: želje, čežnje, promišljanja o životu i duhovnome, osjećaji vezani uz prirodu i prikazi energije. Izraz je ostajao isti – boja i pokret. Nisu ga zanimali intelektualni koncepti umjetnosti, kao ni želja da vjerno prenosi ono oku vidljivo.

eccomi-2012-a-pl-150x100

Mudri kažu da je talent samo mali dio uspjeha; ostalo je rad. Boris vjeruje da je svatko kreativan na ovaj ili onaj način. Naravno, netko tko nema interesa za slikanje vjerojatno nikad neće ni pokušati otkriti ima li možda talent. Nije ni bitno, važno je da svatko u datom trenutku slijedi svoje srce. Kad je čovjek spreman, pojavit će se i “učitelj”.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Inspiraciju za svoj rad pronalazi u prirodi,  drveću,  glazbi,  svijetu duha. Svako djelo bilo kojeg umjetnika uvijek je odraz njegovog osobnog života, iskustva i svjetonazora, pa tako i njegovo. No, njegova djela ne pričaju uvijek njegovu osobnu priču. Često zapravo ni ne zna što će nastati sve do trenutka dok slika nije gotova.

090-preobrazba

Svakojaki osjećaji su ga znali preplavljivati dok bi slikao. Nije to uvijek opuštenost, mir i zadovoljstvo. Zapravo, ima osjećaj da je slikanje često puta poput neke terapije, gdje se paralelno pojavljuju kreativna sila koja dolazi iz nekog dubljeg predjela u njemu, i konstrukcije uma koje su često zahtijevajuće i ograničavajuće, koje sumnjaju ili kritiziraju.

048-trenutak-2

Okolini u kojoj živimo treba razvijati umjetnost u svakom smislu.  Ne samo na razini  kolektivne svijesti i sveopćeg napretka, već i na osobnoj razini. Umjetnici, općenito govoreći, uljepšavaju svijet, ne samo svojim djelima – već prije svega svojim primjerom poniranja u sebe i izražavanja sebe. Poznato je da se umjetnike često smatra čudacima i neprilagođenima. Nije uvijek tako, ali to govori da su oni ipak spremniji prelaziti granice postavljene društvenim normama, i da su često bliskiji sebi i svojoj istini. Time pružaju primjer i drugima i potiču ih, naglašava Boris.

U današnje vrijeme, nepoticajna okolina može biti otežavajuća okolnost. No, istinskog kreativca to neće spriječiti – baš naprotiv, kaže Boris. Smatra da se danas previše stavlja naglasak na originalnost. Nije bit u originalnosti već u stvaranju. Svakog proljeća isto bilje cvjeta, no to ne umanjuje naše oduševljenje njime. Zašto bi trebalo biti drugačije s umjetnicima?

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kod istinskog umjetnika nema dileme između “preživljavanja” i “životarenja” i življenja života punim plućima u stvaralačkoj energiji. Onaj tko stvara samo radi zarade nije pravi umjetnik. Ponekad će umjetnik trebati posegnuti za drugim načinima zarade, ali nikad neće odustati od sebe. Biti umjetnik nije lako, posebno sada kada su osnove života izgubljene u moru društvenih, profesionalnih i financijskih obaveza.

U vlastitom radu ga najviše veseli ono čuđenje kada završi sliku ili pjesmu – otkud je to došlo? Stvara zbog sebe – no poruka koju šalje dođe sama. Zapravo, poruku će ionako svatko sam za sebe pronaći, sebi razumljivu. Misli da svaki umjetnik i kreativac iza sebe ima neku svoju osobnu priču.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Čarobna šuma je projekt udruga Svjetlo života i Atelier Hayat, odnosno Damira Barušića i Borisa Pecigoša. Na Čarobnoj šumi radi iz ljubavi prema prirodi i želje za osobnim razvojem. Voli pomagati, ne zbog pomaganja samog. Voli izraziti sebe, ono što je, a ako to još nekome pomogne – sretan je. Tamo možete pronaći različite teme, od umjetnosti, legendi i mitologija, osobnog razvoja, prirodnih ljepota Zemlje, fotopisa, poezije, do land art skulptura.

vodonosazen-c48duvari-mudrosti-i-zaigranosti-boris-pecigoc5a1-1vodonoc5a1a-boris-pecigoc5a1-2

Kroz land art otkrio je još jedan element (uz boju i pokret u apstraktnom slikarstvu) – a to je kontakt s prirodom, konkretno dodirivanje rukama kamena, drveta, zemlje. Ima nešto magično u hrpi kamenja posloženog jedan na drugi. Slučajnog šetača prirodom to ipak zaintrigira. Neke potakne da i sami nešto slože (pogotovo djecu), one malobrojne pak da ih sruše (što također nosi značaj, ne nužno negativan).

S obzirom na jačinu mizantropije u današnjem svijetu (pri tome ne misli na klasičnu netrpeljivost ljudi prema ljudima, već na novodobne aktiviste koji često pljuju po čovjeku, a fino zakamuflirano iza raznih pokreta, npr. onih za spas Zemlje), rekao bi da je čovjek po prirodi ipak – dobar. Srećom, svijest o čovjekovom otuđenju raste, pa se ipak događaju promjene, vraćanje k prirodi, a to je i sam imao priliku doživjeti.

Promjena je jedina konstanta.

Kreativcima poručuje da stvaraju s vjerom u sebe. Boris je svakako savršen primjer.

Advertisements