Dial M for Mila.

Tags

diy, handmade, Hrvatska, inspiracija, kreativnost, Lutkice, materijali, Mila Milas, moda, modni dodaci, Osijek, Radost, Razigranost, recikliranje, rukotvorci, stil, stvaralaštvo, torbe, umjetnost, Vilenjačke kapice, šivanje, životinje

Od malena kreira i živi paralelne svjetove. Definira ju crna boja, iako nije boja. Kada je postala svjesna da živi u više svjetova, prvo je mislila da je to bijeg od stvarnosti, no danas pak misli da to nije tako. Danas više ne misli, a zove se Mila. Danas osjeća, živi u ovdje i sada i uživa u tome. Malo je ljudi koji mogu i hoće živjeti tako i to je kaže, počela cijeniti i poštivati i kod sebe.

Here’s to the Crazy Ones.

Energiju crpi sa izvora. Djeca su uvijek najbliža tome, smatra ova strastvena švelja, umjetnica i vizionarka. “Djeca su čista, iskrena i otvorena. Bez ikakvih očekivanja, predrasuda i jednostavno srčana. Razigrana.” Tako je i kod Mile. Ona se samo igra i ništa više. Dugo sam razmišljala o ovome.

Mućke

Trenutno radi skulpture od materijala i stvara bajku koju namjerava prebaciti u animaciju. Najviše voli izrađivati vilenjačke kapice, motati lutkice, šiti ukrasne jastuke, praviti snovolovke. Između ostalog voli čitanje, gledanje u kave, druženje sa djecom, ponekad sa odraslima i sa svojom obitelji.

The art of art, the glory of expression and the sunshine of the light of letters, is simplicity.

Stvara sve što zamisli. Nakit, lutkice, slike, kipove, reljefe. “Moj kreativni rad je za mene meditacija, neopisiv izvor radosti i ljubavi. Svijet koji ima prilike vidjeti što radim može izvući puno skrivenih poruka, krenuvši od lutkica pa nadalje. Stvar je osobne percepcije i shvaćanja zivota. Ideja je prisutna od malena, želja i volja također. Kad sam shvatila da je sve čime smo okruženi prvo bila nečija ideja, onda sam shvatila da je upravo sama ideja najbitnija, a to sam shvatila prilično davno. Ostalo su sve nijanse i nadogradnje na već postojeću ideju. Kod mene u rječniku ne postoji riječ problem, postoje samo izazovi koje želim riješiti da bih došla do onoga što sam si zamislila. Kako sam došla na ideju pitaš? Nisam je tražila, nisam je pritiskala, samo sam se igrala i ona je uskrsnula. Vrlo jednostavno.”

Ova djevojčica voli reciklirati, jer izazov joj je mrtvim stvarima dati život. Jer one jesu energija, i nema ih smisla bacati.

Inspiraciju nalazi u dubini sebe, u čovjeku, u listu, u vodi i vjetru. U svemu čime je okružena, u jednom običnom prolazniku, na njegovom licu. Najviše ju veseli što ne zna konačni ishod onoga što radi.

“Krenem i radujem se što sam na samom putu, što stvaram.”

Iako nema cijene za ono što bilo tko stvori srcem, pokušava biti realna.

“Tako da gledam to ovako. Ako idem nešto prodati, gledam da ljudi promisle koliko bi ih izašao materijal, koliko je komplicirano to što radim i isplati li im se više to kupiti ili da naprave sami. Tako da, kod kapica na primjer stavim cijenu 70kn – znam da je kroj jednostavan, nije kompliciran za napraviti i ako netko baš jako želi, kupit će je ako nije preskupa. Kad si sračunaju u glavi, s obzirom da mogu birati i boje i ne trošiti struju i svoje vrijeme, pristati će na tu cijenu. Eto otprilike tako gledam na to.”

Trudi se raditi ono što masa ne radi. Tip je koji stvara i živi u svom svijetu. Sigurna je, kaže, da ima jako puno “kreativaca” po sajmovima, a od njih 50, dvoje doživljava kao talentirane.

“Slabo kreativnosti okolo, ne vidim previše kvalitetnih radova i ono za što bih rekla vaaauuuuu!!! Želim to! I to ne mislim samo na Osijek, nego zbilja na cijelu Hrvatsku. No možda samo nisam naišla na prave ljude.”

Njen stil je da nema stila. Nema stila, nema formi, ali u svakom slučaju, njen rad prezentira njenu osobnost.

“Držim se svoje sadašnjosti koja je i prošlost i budućnost u jednome. Doći će sve što treba doći, ne razmišljam zbilja o tome, ne sanjam, živim san. Kako će mi budućnost izgledati – znam da ovisi o mojim izborima i odlukama koje mi Svemir ponudi, tako da kreiram u koraku i vjerujem da će biti dobro.”

“Stvaram sa ljubavlju. Naravno da napora nekad ima, ali ishod je najbitniji i to me uvijek veseli. Umjetnost je jedna od mojih istina. Ona uvijek ima nedorečeni govor, svaki pojedinac ga doživi drugačije. I to je jako lijepo promatrati. Osjećam se sjajno dok stvaram.”

Be your own Superhero.

“Kreativnost je najisplativija u životu. To je radost i ljubav. Stvaranje i zadovoljstvo. Radost na licu dijeteta. Je li isplativo novčano? Ne, znaš i sama da nije, posebno danas, posebno u Hrvatskoj.” Ništa zato.

There is a place. Like no place on Earth. A land full of wonder, mystery, and danger! Some say to survive it: You need to be as mad as a hatter.

Mila od svog rada dobiva i više nego što treba jednom umjetniku. Ne znam je li ona svjesna toga, ali Mila je dokazala da šivanje i kreativan rad može biti više od dječje igre. Iz njezine čarobne radionice doista izlaze čudesa, a u neka se možete uvjeriti i osobno. Pošto radi i po narudžbi, ako volite nešto pomaknutiji, nekonvencionalni stil oblačenja i kićenja, ovakve, i još mnoge druge stilove ludih torbica, kaputića s motivima najdražim vam likova iz serija, crtića, koji postoje i ne postoje, ma svega što poželite, možete kupiti kod Mile, a usput ju i upoznati. I nećete požaliti. Jer je.. pa, Mila :)

Dial M for M-I-L-A.

ASAP.

Morbidno, uvrnuto i neobično. Guess twice. Piggy Unique.

Tags

Art dolls, detalji, diy, Fimo masa, hand-made, Hrvatska, inspiracija, Kosti, Lubanje, Lutke, Morbidno, nakit, naušnice, ogrlice, Pepeljara, Piercing, Piggy Unique, Političari, prstenje, recikliranje, Sajam antikviteta, simbolika, snovolovke, Sonja Čupić, WC, Čudnovat nakit

Imena Sonja, koje korijene vuče od ruskog imena Sofija, radove predstavlja pod imenom Piggy Unique – koje je zapravo, kako i sama kaže – čista ironija s obzirom na njenu kilažu. Primarno se bavi izradom unikatnog nakita od fimo mase. U nedostatku šarenog i veselog nakita, odlučila je izrađivati upravo takav nakit kakav bi i sama nosila, a preko njega i pokazati kakve se blesave ideje vrte po njenoj glavi. Rekla bih, nikako blesave, svakako neobične.

Neka Vas ne iznenadi prstenje naziva Silent Hill, Neurotizam, Glave, Pepeljara, Kost, WC – jer to je ono što ćete, između ostalog, naći na njenoj stranici. Značenje lubanje kao simbola smrti kroz povijest – kao neizbježnog dijela kolektivnog uma modernog čovječanstva, kosti kao simbol smrti – ali i novog početka, znanje druida, korijeni punk-a, povezanost s bojama, prirodom, ali i bizarnim, simboličnim i tako dugo potiskivanim, stoje iza njenog stvaranja, a njenom nakitu daju moć kojom se malo tko danas može pohvaliti. Najvažnije je ono neizrecivo – što nas pogađa više od riječi, više od ičega, jer je ukorijenjeno duboko u nama. Na nesvjesnoj razini, neki to prepoznaju u većoj mjeri od drugih. Upravo to je ideja iza Piggy Unique-a.

Osim nakita izrađuje kipiće, snovolovke, te ukrase i rekvizite za art dolls koje pravi njezina prija Mila Milas. “Snovolovke i lutkice izrađujemo od recikliranih materijala kao što su stara odjeća, krpe i konac.” Priznaje da ih inspiriraju političari u Hrvatskoj, pa su tako i Pedro Čopkanović, Japanka Kosor, ali i MaInatt Merzel dobili svoje mjesto u njihovoj kolekciji.

Svu inspiraciju i ideje dobiva iz trenutnog raspoloženja. “Izrada nakita me smiruje i čini uravnoteženom.”

U prosjeku, ljudi imaju 70.000 misli svaki dan.

“Što se tiče cijena, svaki svoj rad cijenim bezbroj kuna, ali uvijek se trudim cijenu učiniti pristupačnom kupcu. Cijene se kreću od 60 do 150kn, ovisno o uloženom trudu.” Specijalnost su joj i piercinzi za pupak koje svojim kreativnim dodirom pretvori u najčudnije i najunikatnije ukrase za tijelo.

Veseli piercinzi za Vaše pupkove.

“Stil mog izražavanja je zbilja raznolik. Kako svi mi u sebi imamo onu veselu stranu,tako imamo i onu mračnu. Trudim se da zadovoljim dvije sebe, tako da izrađujem nakit veselog,šarenog i otkačenog dizajna, kao i onog pomalo uvrnutog“. E pa, tko voli uvrnuto/neurotični nakit, sada zna kome se može obratiti.

“Predlažem svim mladima, a starijima još više – da se počnu baviti nekim hobijem, bio to sport, sviranje ili izrada raznoraznih stvarčica, jer čovjeka to čini onime što on zbilja jest.”

Jabuka koja je, kako mnogi vjeruju, na naš jelovnik stigla ravno iz raja nije samo simbol grijeha, požude i ljubavi, već i vječne mladosti. Prema keltskoj predaji, ona ima čudotvorna svojstva pa onaj tko uspije pojesti jabuku iz čarobnog vrta, ne samo da više nikad neće biti ni gladan ni žedan, ni bolestan – nego nikad neće ni ostarjeti. Naravno, u svakoj bajci, pa tako i u ovoj, ima i istine.

Ooniemme Cosmic Art from The Heart

Tags

Art from the heart, detalji, diy, glina, gljive, hand-made, Hrvatska, inspiracija, kreativnost, kristali, ljubav, Martina Kamenar, nakit, odjeća, ogrlice, Ohm, Ooniemme Cosmic Art, promicanje kreativnosti, psihodelija, Psihodelična umjetnost, rukotvorci, rukotvorine, slikanje, stvaranje, umjetnost, vilenjaci, šuma

Čuda se događaju, a snovi se ostvaruju. Martina je živi primjer za to. Ako ne računamo sezonske poslove u ugostiteljstvu i nešto malo tijekom studiranja, ovo joj je prvi i jedini ozbiljni posao, zapravo tome se cijelim bićem posvetila. Nekim čudom, kako i sama kaže – uspijeva živjeti od svojih ruku, zbog čega je neizmjerno zahvalna, jer nema veće radosti od toga da radiš i živš od onoga što doslovce cijelim bićem obožavaš.

Ooniemme Cosmic Art

Gotovo pa cijeli svoj život bila je uvjerena da će biti slikarica, pa možda povremeno i modni dizajner (čitaj vilenjačko-šumski dizajner). Do 2011. nije nikada prije radila nakit, a niti se igrala sa glinom, tako da je i sada još malkice iznenađena s time što radi.

Ponekad nije lako (ali samo ponekad) no ne može više ni zamisliti da radi nešto bez ljubavi. Njena zahvalnost je još veća jer joj je pružena mogućnost da živi u prirodi i bude sama svoj šef. Svjesna je koliko je sretna, jer nemaju svi takve mogućnosti – zapravo, vrlo mala manjina ih ima.

Sve je počelo od ljubavi prema kristalima. Pošto je htjela je nositi kristale u obliku nakita, modeliranje s kristalima je najbolji način da se izrazi. Tu i tamo nešto i sašije i naslika, no to joj veoma sporo ide jer ruka nekako uvijek prije zgrabi kristal nego kist, kaže Martina.

Otkad zna za sebe crta, riše a i odrasla je među umjetnicima koji su ju od malena podržavali i vodili na prve izložbe. U vrtiću je imala najviše crteža u ladici, a sjeća se i svoje neopisive sreće kad je saznala da postoji srednja umjetnička škola jer ni jedna ju nije zanimala osim one u kojoj se mogla kreativno izražavati.

“Stvaranje je za mene aktivna meditacija, prvo odabirem kristal, osluškujem koji će me prizvati, zatim se malo družim s njim, držim ga u ruci, gledam ga, osjećam ga sve dok ne dođe slikica – pričica gotovog komada, tek kad ga vidim gotovog u detalje onda krećem sa stvaranjem. Svaki kristal ima svoju priču, stvaranje je za mene putovanje u razne svjetove, od vilinskih, šumskih pa do kozmičkih anđeoskih svjetova. Veoma često dok stvaram dobivam slikice iliti vizije, svaki komad nakita ima svoju priču no ponekad mi ju je malo teško izraziti pisanim riječima, ponekad kao da mi fail riječi za opisati tu priču, no zato je u meni nada da gotovo djelo govori sve. Proces stvaranja je i process liječenja, jer kristale biram kako mojem biću to treba, zato mi je malo teško raditi privatne narudžbe sa određenim kristalima, no imam sreće da me ljudi razumiju i poštuju moj process stvaranja jer stvaram iz srca ili nikako, jer ništa drugo nema smisla osim stvaranja iz ljubavi s mnogo ljubavi i u ljubavi.”

“Zbog načina na koji radim nakit imam određenu publiku koja prepoznaje to što radim i kupuje ga zbog kristala i njihovog energetskog djelovanja tako da imam  mnogo sreće s kupcima, njihove povratne reakcije me često znaju jako raspekmeziti, njihova energetska iskustva s kristalima, priče kako im pomažu i kako uistinu djeluju, utječu i na mene – zbog čega s još više ljubavi i pažnje radim nakit, i brinem se o energetskom stanju kristala.”

Trenutačno koristi polimersku glinu pošto  je u njoj najlakše izraziti i najsitnije detalje, no skupljaju se novčana sredstva za bakrenu glinu i masu na bazi epoxya.

Najdraže boje su joj boje jeseni i šume, s malenim dodirom ljubičaste i pokojom plavom točkicom. A što se tiče kristala – svaki je poseban i ima svoju priču, svijet u koji vodi, no trenutačno je u fazi larimara, kunzita, obsidijana, dimnog kvarca i gorskog kristala.

Veseli ju ta neograničena sloboda stvaranja, kreativnog izražavanja ali i rad i rast vlastitog bića. “Znam reći da sam ja zapravo jedna veoma nemaštovita osoba, jer ja samo radim ono što vidim-osjećam, inspiraciju dobivam isključivo iz kristala kad ih uzmem i gledam, na njima mi se samo stvori kako bi to na kraju trebalo izgledati, a sad je li to mašta il nešto drugo..”

“Ooniemme je ime anđela zahvalnosti koji nas uči da i najteže situacije u životu primimo smireno, sa mnogo, mudrosti, ljubavi i zahvalnosti, a ima 2 O i 2 M što tvori moj najdraži zvuk – Ohm.”

“U početku je bilo malo teško biti originalan, no predanim radom, vježbanjem, učenjem i način izražavanja je postao lakši a samim time i unikatniji. Sad u ovom trenu mogu reći da sam na neki način originalna – može se prepoznati moj uradak jer pronašla sam svoj likovni rukopis.”

“Stvaraj zbog sebe, i kao da stvaraš svaki komad za sebe s puno ljubavi i pažnje. Jer jedino takav način stvaranja ima smisla i bit će prepoznat. Možda ponekad neće biti lako, no dok god je ljubav u srcu ne moraš se brinuti, jer svemir će ti dati dovoljno da preživiš, ma baš onoliko koliko ti treba, a kad postaneš zadovoljan s onime što i koliko imaš, u tom trenu nikad ti neće ništa faliti. A i snage i volje za stvaranjem neče nedostajati. Istražuj, experimentiraj jer nikad ne znaš gdje te kreativni svemir može odnijeti, kakve stvaralačke svjetove možeš otkriti. Budi svoj, budi unikatan i stvaraj samo kad si sretan jer ta sreća i ljubav utkat će se u rad i on će pronači svog udomitelja.”

Martina živi svoj san, a Kristali i stvaranje s kristalima uvelike ju je promijenilo na bolje, sretna je i zahvalna što može stvarati, što ima supruga koji ju podržava na svim razinama, a mi ćemo joj poželjeti samo još dublji mir i tišinu,  uvide i još pokoje zrno mudrosti.

Photo: Ooniemme Cosmic Art

(say): čitati, govoriti, iskazati, izjaviti, izreći, kazati, mišljenje, mnijenje, napomenuti, navoditi, odgovarati, pričati, reći, red, riječ, saopćiti, ustvrditi, utjecaj, uvjeravanje

---

samo: barely, but, just, only, self, simplify, simply, solely

Nellin Kutak inspiracije

Tags

accesories, boje, broševi, crteži, crtići, detalji, diy, djeca, hand-made, handmade, Hrvatska, igračke, inspiracija, kreativci, majice, materijali, moda, modni dodaci, nakit, Nellin kutak, odjeća, ogrlice, pamuk, promicanje kreativnosti, prstenje, recikliranje, rukotvorine, stil, torbe, vintage

Po zanimanju medicinska sestra, Sanela je svoj svakodnevni rad odlučila upotpuniti i onim kreativnim. Inspiracije joj ne fali jer je kod kuće okružena malim bićima koja joj uljepšavaju život i kojima pruža izvrstan primjer. Ostvarujte svoje snove.

Nellin kutak

Kreativnost ju je zaintigrirala kada se jednom prilikom počela baviti izradom ukrasa za Božić. Mnogima su se svidjeli, pa je došla na ideju da jednostavno krene dalje i vidi gdje će ju to dovesti.

Oduvijek su ju fascinirali anđeli. Tako je poželjela napraviti brošić te igračku i – uspjelo je! Širokom krugu obitelji i prijatelja se opet svidjelo. Svatko je poželio nešto za sebe i tako je to nekako sve krenulo.

Sada već intenzivno stvara (svaki dan po najmanje 5h) oko dvije godine. Dakle tu su broševi, ukosnice, gumice za kosu, torbe za velike i male, igračke, razni odjevni predmeti. Sanela posebno voli koristiti odbačeni materijal (staru odjeću, odbačeni nakit) te od toga stvoriti nešto novo.

Pošto su ljudi pokazali zanimanje za njeno šarenilo đinđi, počela je i prodavati. Cijene su tolike da smogne za novi materijal za izradu i da eventualno može pokriti troškove puta za sajmove. Primjerice, za izradu jednog broša treba joj oko 2h a cijena mu je od 30 – 40 kn. Svaki broš je naravno unikat. Često joj se dogodi da joj je vrlo teško rastati se od istoga. Zašto? Zato što svaki ima dušu. Dok ga izrađuje veže se sa njime i svaki ima ono nešto. “No lijepo je vidjeti kad im se ljudi raduju i sa veseljem nose!“, smatra naša kreativna Sanela.

“Svaki rukom napravljeni rad je napravljen sa puno ljubavi!”

Od svih lutkica Milica koje je napravila (a više ih je od 400 komada) niti jedna nije ista. To je ono što se ne može kupiti na policama trgovina. Inspiraciju nalazi prije svega u svojoj dječici. U njihovoj igri, mašti, crtežima. Crteže koje su joj nacrtali na materijal veze koncem i ušiva na majice! Rezultat – savršen!

Zna joj se dogoditi buđenje u gluho doba noći sa super ludom idejom! Koliko god voli svoje zanimanje, u budućnosti bi voljela imati svoju trgovinicu đinđica, kaže Sanela. Mama je imala veliki utjecaj na nju. Otkad zna za sebe uvijek joj je šila divne stvari pa je Sanela od samog početka imala divan uzor, inspiraciju i smisao za ljepotu stvaranja. I danas joj mama puuuno puno pomaže.

Strahovito ju veseli stvaranje. Raduju ju nove ideje. Stalno ima potrebu za još. Najčešće stvara okružena klincima – u njihovoj igraonici, u pozadini crtić, igračke, materijali. Pravi mali Kreativni nered!

“Moram pohvaliti i svoga strpljivog muža koji mi veliku potporu daje u svemu!” :)

Voli šarenilo, vesele boje i puno osmijeha. Kaže da je s godinama naučila gledati ljepšu stranu života, a za to naravno nikad nije kasno. Trenutno ima privilegiju biti doma pa joj to donosi mir i spokoj, daleko od stresa i negativnih ljudi, a to maksimalno i iskorištava.

“Kada si okružen pozitivom, radosti i lijepim stvarima onda je lako stvarati. Iz toga svega jednostavno mora nastati jedna lijepa topla, vesela priča koja traje i traje.”

Rado ispunjava i želje pa joj se možete javiti s narudžbama, željama i pozdravima na njezin Facebook profil. Sanela često posjećuje razne humanitarne manifestacije i sajmove pa ju možete naći i na Sajmu antikviteta te Slama land art festivalu u Osijeku, te na “Zemlji bez granica” koju organizira Udruga Breza. Često dolazi i na sajmove u Zagreb, Požegu a aktivna je članica raznih udruga za promicanje kreativnosti.

“I zato mili moji kreativci hranite dijete u sebi, okružite se pozitivnim ljudima, volite se i stvarajte!”

Anabela i njezina tajna “Škrinja”

Tags

accesories, accesorize, Anabela, Buketi, cvijeće, detalji, diy, hand-made, inspiracija, Internet, konkurencija, kragnice, kreativnost, kutije, Modas, modni dodaci, nakit, ogrlice, Osijek, Oslikavanje, Patike, Požega, promicanje kreativnosti, rukotvorine, Sajam antikviteta, sajmovi, Slama land art festival, stvaralaštvo, treasure, trendovi, tržište, umjetnost, unikatno, vintage, Vjenčanja, Škrinja kreativnosti

Iza ove fasade krije se djevojka koja je zaglibila u području potpuno suprotnom od onoga što voli. Po struci specijalist ekonomije, a trenutno  tehničar za legaliziranje objekata u jednoj geodetskoj firmi – nakon pola dana provedenog u ozbiljnoj tematici, opušta se razvijajući onu ljepšu i kreativniju.

Svoju malu Škrinju kreativnosti.

Prvo što je napravila svojim rukama u nestašici odgovarajućeg nakita bio je broš – i to je bila jedna crvena ruža od svile. Tada je otkrila i blogosferu, divan splet kreativnih stranica, koja se razvila i prije danas popularnog facebooka. Life before facebook? I toga ima.

Ideje, inspiracija i motivacija tako su isplivali na površinu. Bilo je to prije četiri godine, a danas se nije mnogo toga  promijenilo, osim što je odrasla u iskustvu. “Jer ako ne ulažeš određeno vrijeme i novac u to, hobi ne može postati posao nego ostati to što i je“, kaže Bela Anabela!

Trudi se da ne robuje trendovima, koliko god je to teško. Ne želi ići u širinu sa asortimanom, ali je to teško jer kada radiš to što radiš onda si svestran. To je prava vrijednost svakog umjetnika, realizirati sve zamišljeno. Ideja je mnogo, ali zasad izrađuje samo nakit, iako po narudžbi crta i različite motive po zidovima, slike na platnu, oslikava tenisice i izrađuje ukrasne kutije u decoupage tehnici. Restaurira i stari namještaj, a sve više upita ima i za svadbene ukrase, stoga je počela izrađivati vjenčane bukete, ukrase za nevjeste, pa i za djeveruše.

Netko pametan je rekao kako svaka umjetnina ima svoje mjesto na polici stvaralaštva, stoga je i svaka rukotvorina vrijedna jer u nju je utkan trud, vrijeme, strpljenje, volja i mašta. To nažalost mnogi ne gledaju na taj način, vide samo cjenovnu vrijednost krajnjeg rezultata truda.

Svila, perje, špaga, školjke, perle. Koristi sve. Kada ode u šumu donese mnoštvo prirodnih materijala, grančica, mahovine, kamenja pa i kore drveta. Međutim, stil i način izrade u Škrinji nije trenutno takav da to može iskoristiti, stoga to najčešće upotrijebi za ukrašavanje doma.

Oduvijek su ju inspirirala stara vremena, retro, vintage, doba naših baka i prabaka. Mnogi prijatelji joj se smiju kada im kaže za staru željeznu ogradu ili malu kućicu propale fasade kako je divna, kada donese kući zahrđalu potkovu pronađenu dok je trčala na nasipu ili kada ju radeći na terenu u blatnjavom dvorištu zaintrigira perlinka sa svojim crno bijelo točkastim perjem. U svemu tome ju, kaže – najviše veseli ugoda nakon izvršenog posla, osjećaj koji ti donese taj mali krajnji rezultat.

“Mislim da svatko od nas ima dvije strane, poput medalje, koja jedna drugu nadopunjuju i čine svakog pojedinca jedinstvenim. U privatnom životu volim jednostavnost, rock, starke, motore koje sam zavoljela uz momka. Međutim kod stvaranja i inspiracije sam potpuni kontrast. Boho chick, vintage, ruže čajevke, buvljaci. Od nastanka Škrinje light motiv je upravo božur iliti peonija.“

Globalni razvoj interneta doveo nas je u položaj sveznalica, mnoštva informacija, a samim time i kopiranja i instant učenja. Trendovi koji nam se nameću sami po sebi nam otežavaju u stvaranju, jer ako određena poznata marka lansira motiv sove za must-have, naravno da kupci poput sljedbenika izričito traže ono što je in. Nije lako biti svoj, ostati dosljedan i držati se svojih uvjerenja i pravila, ali pravi kupci to prepoznaju, kaže Anabela.

Konkurencija? “To je nešto kao u osnovnoj školi kada mi je prijateljica bila skrivena motivacija, u kasnim večernjim satima bi gledale jedna drugoj na prozor i u slučaju da je jednoj od nas upaljeno svjetlo u sobi, aludirajući da uči, odmah bi i druga otvorila knjigu. Konkurencija je pozitivna, jer biti monopol na tržištu daje potpunu dominaciju na tržištu, ali za posljedicu onemogućava kontinuirani napredak.”

Najdraža boja – crna, jer je to boja elegancije, čistih linija, jake osobnosti i samouvjerenosti. U kreativnom smislu voli pudraste boje, boja ciklame, petrolej, prljava menta. Inače je, priznaje, poznata po stilskom izražajnom sredstvu usporedbe, pa joj se prijateljice smiju kada za svaku boju ima svoj način viđenja i naziva.

“Svatko u sebi ima dar za stvaranje bilo u glazbenom, likovnom, kulinarskom ili modnom izričaju, nebitno. Najvažnije je voljeti to što radiš, vjerovati u sebe, ne pokolebati se ružnim kritikama i lažnim savjetima. Okružite se ljudima koji cijene to što radite, potiču vas i uživajte u svemu tome, jer nije cilj postati razvikan brand i zaraditi mnoštvo na tome, nego radost stvaranja. Tad taj hobi dobiva na važnosti.“

Ako vas zanima nešto više o Anabeli, možete ju posjetiti na njenom blogu i vidjeti njene kreacije. Anabela često posjećuje sajmove, a najviše voli raditi po narudžbi, zato pazite što želite, moglo bi vam se i ostvariti! Sljedeći put možete ju naći na Slama land art festivalu koji se održava od 8. srpnja do 14. srpnja 2013. u Osijeku, ili na Sajmu antikviteta!

Do kićenja!

In search of a Soulmate?

Tags

accesories, accesorize, boje, Caffe bar Knjiga&Kava, crna, diy, handmade, Hrvatska, inspiracija, konac, kreativnost, ljeto, materijali, metalni ukrasi, moda, narukvice, Osijek, pastelne boje, punk, rpza, Sajam antikviteta, Soulmate, spike, svilene vrpce, Tvrđa, zakovice

              In search of a Soulmate?

Dina je studentica Pravnog fakulteta u Osijeku, ima 22 godine i voli nakit. Voli ga toliko da ga i sama pravi, upravo po svom ukusu. Nježne pastelne, roze, žute, plave i tirkizne boje upotpunit će svaku odjevnu kombinaciju, posebno onu ljetnu.

Od nakita, osobito voli narukvice i prstenje. Na ideju stvaranja vlastitog nakita došla je praćenjem stranih i domaćih modnih blogova te je poželjela i nešto svog stila ugraditi u nakit, baš onakav kakav si je zamislila. Tako je nastao Soulmate.

Materijal koji prevladava u izradi narukvica je konac koji kombinira sa svilenim vrpcama i metalnim ukrasima. Spikeovi njenim narukvicama daju poseban punk štih i moguće ga je ukombinirati i s alternativnim stilom odijevanja.

Inspiracija joj dolazi sama od sebe dok kupuje materijale. Izrađivanje narukvica ju opušta, a na taj način se odmara od drugih obveza, kaže Dina.

Cijenu proizvoda definira prema materijelima koje ulaže u narukvice.

Kupuje najkvalitetnije materijale koje može pronaći, jer pri izradi narukvica jedino s njima može postići sanjarski izgled narukvica, kako bi zadržala svoj prepoznatljivi Soulmate stil. Tek je počela izrađivati nakit i s vremenom uči koji su materijali kvalitetniji i koje će koristiti ponovno, a koji će biti tek probna verzija onoga što zapravo želi postići. Cijena njenog nakita je prihvatljiva s obzirom da se radi o ručnoj izradi,  kao i kvalitetnim materijalima.

Počela se baviti izradom nakita nedavno, ali se nada da će u skoroj budućnosti, kao i dosad, biti prisutna na sajmovima i sličnim mjestima.

Dok god ima inspiraciju i dok ju izrada nakita ispunjava planira stvarati i izrađivati. Dosad ste Soulmate nakit mogli vidjeti na sajmovima “Žene za žene” u Caffe baru Knjiga&Kava.

Priznaje da danas nije lako baviti se kreativnim radom, s obzirom da je potrebno dosta ulaganja u skupe materijale. Za izradu jedne narukvice potrebno je oko sat vremena.

Narukvice izrađuje prema svojoj trenutnoj inspiraciji, a ponekad ih izrađuje i po želji kupaca, dakle radi i po narudžbi. Ako netko voli određene boje, stil ili ima neku ideju kako dodatno začiniti Soulmate narukvice, može se javiti Dini na njenoj Soulmate FB stranici.

Najdraže su joj naravno pastelne boje, ali i crna koja daje narukvicama ozbiljniji i elegantniji izgled. Mladim kreativcima poručuje da ne odustaju lako, da se što više trude i da prihvate konkurenciju kao izazov.

Dinu možete naći i na sljedećem Sajmu antikviteta koji će se održati 1.6.2013. u osječkoj Tvrđi. Posjetite nas i možda baš tada naletite na svog soulmejta.

Tschuss!

Sweetness Overload!

Tags

Amalka, Baltazar, Bio&Bio, broševi, Bubimir, Caffe bar Knjiga&Kava, Cow & Chicken, crtići, Dexter's laboratory, diy, Fantasia, Garfield, Graškograd, hand-made, Hrvatska, inspiracija, Johnny Bravo, kostimi, Kozmo, koža, kreativci, kreativnost, Lush, materijali, mačke, nakit, ogrlice, Požega, prirodni materijali, rukotvorine, scenske lutke, Snoopy, stvaralaštvo, sweet craft, sweetness, Žene za žene, životinje, čokolada

Parental Advisory

Considering pictures in this post, the amount of sugary-sweetness may harm or intoxicate you and your children with Happiness and laughter. Also, side effects could include nostalgia, inspiration and a positive outlook on life.

“Nakit je sitnica kojom si čovjek može uljepšati dan, izgled, ali i puno toga reći o svojoj osobnosti bez da kaže jednu jedinu riječ.”

Riječi su ovo simpatične djevojke muškog imena.

Sweet Craft,

slatka vještina planiranja, izrade i pretvaranja ideje u stvarnost, mjesto gdje mašta nikada ne spava.

Iza Sweet Craft nakita krije se Matija, uvijek vedra, nasmijana i pozitivna curka neobičnog azijatskog lica koja voli točkice. Dolazi iz Požege, a kroz nakit koji izrađuje nastoji prenijeti dio te vedrine i na druge ljude. Obožava životinje, male, velike, mršave  i debele, a po struci je naravno – odgajatelj predškolske djece. Jako voli svoj posao jer ju rad s djecom ispunjava i čini “jačom”, a njihov smijeh za nju je pravi lijek.

Osim izrade nakita, uživa u boravku u prirodi. A voli i crtiće, jako. I to one koji nas vraćaju u dobra stara vremena, kada nam je najveći životni problem bio izgubljena kantica s pijeskom. Od vile Amalke, Baltazara, Bubimira, pa sve do Štrumfova, Dextera i DeeDee, Matija je oživjela cijelo naše djetinjstvo.

Ideja je nastala sasvim slučajno dok je jednog sunčanog, ljetnog  dana nakon završetka faxa pogledala svoga mačka Luju u oči i pitala ga: “Lujo, što ću sada raditi?!?” On joj, naravno nije, na nama ljudima očit način, znao dati odgovor, već je samo lijeno zijevnuo i slegnuo ramenima. No kako su dani postajali sve duži, džep sve dublji, a vremena je bilo sve više i više, iz onog vedrog i sunčanog neba sinula joj je ideja – nakit! I tako, ideja je rođena, kocka je bačena,  a još i danas Matija s punim žarom izrađuje svoje rukotvorine!

Dok radi nastoji svakom komadiću udahnuti život, veselje i pozitivu, zatočiti jedan dio vremena. Zbog toga te stvarčice imaju neprocjenjivu vrijednost. Budući da je odgajatelj, dosta vremena ulaže u izradu scenskih lutaka i kostima za djecu u kojima dječja kreativnost može doći do punog izražaja.

U svom radu nastoji što više koristiti prirodne i reciklirane materijale (ostatke drveta, kože, tekstila pa čak i od neobičnih naprava koje zna pronaći u garaži). Posebice voli koristiti ostatke drveta i njegove kore jer upravo u tome vidi bit, od nečega nesavršenog stvoriti nešto lijepo. Nije ljubitelj plastike jer smatra da živimo u ionako PREplastičnom svijetu, ali  kada je koristi nastoji je koristiti za detalje koji daju poseban pečat njenom nakitu.

Inspiracija joj dolazi sa svih strana. Kaže da ne voli kopirati tuđe radove  jer voli da svaki predmet koji napravi dođe isključivo iz njene glave. Iz Matijinog “Maštograda”! Ponekad joj je dovoljno da promatra okolinu i ideje joj samo sinu kao profesoru Baltazaru. Iako nema stroj s kapljicama kao Baltazar, ima prste kojima te ideje može oblikovati i pretvoriti u stvarnost. Radi i po narudžbi, a u radu ju najviše veseli spoznaja da će njen nakit razveseliti onoga tko ga nosi i to joj je zaista najveća motivacija za rad, jer novac se brzo potroši, a nakit je trajan.

Cijenu definira po količini uloženog vremena. Neke predmete izrađuje nekoliko minuta, a neke po nekoliko sati. Primjerice kod rezbarenja drveta za prstenje koristi ručne alate i nožiće kako bi bili što detaljniji, te uz oslikavanje  izrada jednog prstena traje minimalno 3 – 4h. A poneke ogrlice radi duže od 6 sati. Osim vremena u cijenu zna uključiti i originalnost ideje. Također uzima u obzir trenutnu novčanu situaciju ljudi stoga iako smatra da neki rad puno više vrijedi, nastoji staviti što nižu cijenu.

Dok stvara, ima osjećaj da “raste”, posebno ju veseli spoznaja da je svojim trudom stvorila nešto novo. Rad ju jako opušta, a posebice voli onaj osjećaj “flowinga” u kojem joj nije bitno gdje je, što je, već samo ono što trenutačno radi. Najviše napora zadaje joj pronalaženje predmeta za izradu po cijeloj kući. Obično provede najmanje pola sata dnevno da bi pronašla izgubljene škare, ljepilo i slične predmete koji “dobiju noge” baš onda kada joj trebaju.

U zadnje vrijeme voli ljubičastu i boju peperminta. I premda nas je sedam milijardi na ovoj planeti, ipak svatko od nas ima nešto što ga razlikuje od ostatka, i ako samo dijelić te naše energije usmjerimo na stvaranje nečega novog – stvorit ćemo predmet koji je originalan i bar po tome drugačiji od drugih, kaže Matija.

“Opustite se, odbacite stereotipe i gledajte svijet na svoj jedinstveni način. Pokušavajte, griješite, zapisujte ideje jer upravo je to put prema pravoj ideji! Za kraj – ne bojte se biti svoji, jer previše je onih koji pokušavaju biti slični!” Matiji želimo da s lakoćom pronađe sve izgubljene škare, ljepila i alate, te mnogo odbačenih, a opet iskoristivih materijala iz garaže, i neka nas nastavi uveseljavati sa svojim likovima iz crtića koji su tako vjerno prikazani i oživljeni Sweet craft tehnikom koja dolazi – ravno iz srca.

Matiju možete pronaći ove subote 20.04.2013. na trećem po redu sajmu “Žene za žene” @Caffe bar Knjiga&Kava.  Ovaj put, kreativnost i inicijativu podržat će i naši dragi sponzori, Bio&Bio, Kozmo, Fantasia i Lush, koji će nagraditi kreativne prezenterice, ali i goste. Dan će opet biti za pamćenje, ne sumnjamo, a prognoza nam se smiješi. Sa zrakama sunca dolazi nam i novi nalet kreativne energije, stvaralaštva i prekrasne  inspiracije.

Matijina najveća želja, otkad njenog Luje više nema, je imati bijelu macu, pa ukoliko netko ima saznanja o istoj, neka nam se slobodno javi i usreći jedno ljudsko i jedno mačje biće.

Zapamtite, jedini bijeg od surovosti života su glazba, i mačke.

Dobro, tu je još nakit, poljupci, motori i  čokolada.

Budite dobri, lijepi i pametni!

Do sljedećeg šećerenja!

Kule u zraku, ruše se i grade.

Tags

art, Aynessories, bohemian, Bohemian Sisters, custom made, diy, dizajn, gypsy, handmade, hipi, Hrvatska, karirano, kreativnost, moda, Osijek, perjanica, poncho, proljeće, prsluk, retro, tajice, točkice, šareno

Ljubičasta je,  najbolje od svih boja spektra, usklađena  sa psihičkim, emocionalnim i duhovnim stanjem na zemlji. Ljudi koji su njome privučeni, izuzetno su osjetljivi, razvijene su intuicije, djeluju snažno, sigurno i samopouzdano, ali su u stvari duboko osjećajni, sumnjaju u sebe, često su bili ispred svog vremena, ismijavani i u neskladu sa okolinom, tako da su se emotivno povukli u sebe te se zaštitili superiornošću i rezerviranošću, rođeni sa sposobnostima da učine nešto značajno sa svojim životom i da bitno utječu na našu zajedničku budućnost. Visoka samokritičnost im nalaže da sve učine brže, bolje  i odmah. To im može stvoriti toliko grižnje savjesti, samooptuživanja i samoprijezira da ih gotovo paralizira. Njihova usredotočenost na materijalno može biti krivo shvaćena, a u suštini odražava nešo drugo.

Materijalno za njih ima samo simboličko značenje i predstavlja dobru povezanost sa fizičkim svijetom, predstavlja svijest da su za provođenje promjena potrebna materijalna dobra i sredstva za poticanje i motiviranje ljudi. Što se njih samih tiče, mogu živjeti skromno, mada znaju da duhovno bogatstvo pokreće obilje. Ostavljaju dojam pretjerane kritičnosti i sitničavosti, a zapravo su frustrirani što drugi ne vide tako jasno viziju rješenja. Oni vide i sliku i njene dijelove, vide i šumu i stabla.

Koncepciju šume shvaćaju na temelju svakog pojedinačnog stabla. Ako odbijaju živjeti životom vizionara, potajno su nesretni, žive život prožet gnjevom, krivnjom i patnjom, zato osobe koje su dobile ove darove, duguju sebi usklađivanje sa svojom dušom, djelovanje u skladu sa svojom sudbinom.

Jedne obične nedjelje poslijepodne, sve je postalo ljubičastije nego inače. Zaboravila sam na buku gradskog tramvaja, išarane zidove, golubove koje sam putem srela, ljude koje sam nekada poznavala.

Podigla sam pogled, a nebo je imalo boju ametista, s primjesama turmalina i ametrina. Iznenadan vjetar s Drave, oblaci koji su letjeli iznad nas, otkrivali su sve moje misli,  i odjednom sam se, iako nisam baš svjesna zašto, ali to je sjećanje nekako ostalo u meni, prisjetila nekih davnih proljeća kad sam mislila da se svijet sastoji od milijun razbacanih krhotina koje čekaju da ih slože mladi ljubitelji puzli, velikih očiju i tamnih podočnjaka, stojeći ispred starog objektiva prošaranog paučinom.

Svijet se odjednom rasplinuo preda mnom, u bezvremensku maglicu misli, osjećaja i šarenila. Kao da gledaš kroz divovski kaleidoskop čiji su se dijelovi upravo raspali po horizontu, preko cijelog neba, sastajući se napola s gornjim dijelom atmosfere.

Naelektrizirani, rastrojeni ljudi. Vidim ih da nekada hodaju gradom. Nestali su – zamijenjeni dobrim duhovima proljeća koji su, noseći svoju priču,  pod nogama imali tamnozelene, srebrne, bljeskajuće travčice. U strašnom viru svegstva, odbijam se ugasiti, iako će to možda značiti nemir, značiti opasnost, značiti kraj.

Bila sam svoja, plovila sam. A kraj mene je bila sestra, prijateljica umjetnosti i svega što volim.

Outfits:

Crvene tajice na točkice Bohemian Sisters (handmade),

Karirani crno-žuti poncho s motivom brkova Bohemian Sisters (handmade),

Karirani ljubičasto-crni poncho s kapuljačom Bohemian Sisters (handmade)

Tutu roza/ljubičasto-zelena suknjica od tila Bohemian Sisters (handmade)

Zelena perjanica Aynessories (handmade) – Hvala Tini :)

Tirkizno-ljubičasta torba by Brlja (handmade) – Hvala Bilji na ovoj divnoj torbici :)

Borosane (legendarno Borovo) – Hvala baki Milici :)

Hvala Hrvoju i Blue Turpentine Victoriji sa J na fotografskom strpljenju :)

P.S. Isprike na slučajno poslikanim prostotama koje krase dječja igrališta.

*HyMy boje govore više od tisuću riječi*

Tags

A society is defined not only by what it creates, aluminij, bižuterija, boje, broš, but by what it refuses to destroy., Caffe bar Knjiga&Kava, cvjetni uzorci, detalji, diy, domaća proizvodnja, eko-koža, ekstravagancija, elegancija, fotografije, home-made, HyMy, HyMy by Petra, kreativne, kvaliteta, made with love, metal, moda, moderno, modni blogovi, modni dodaci, nakit, narudžba, ogrlice, Osijek, osobnost, plava, prstenje, recikliranje, rukotvorine, ružičasta, ručna izrada, ručni rad, suknji, tirkizna, torbice, umjetno krzno, Učiteljski fakultet, Žene za žene, željeza, željezo

Plava, tirkizna, ružičasta.

Moderno, nosivo, prilagodljivo, spajanje nespojivog. HyMy.

Nakit koji vrišti elegancijom.

Petra je studentica Učiteljskog fakulteta u Osijeku, i voli sve što vole mladi. Dakle, možemo reći da voli izlaske, druženja s prijateljima, odlaske u kino, a posebno inspirativne i dobre knjige. Na prvi pogled, Petra je jedna sasvim obična djevojka. No iza ovog opisa krije se puno više.

Prije nekoliko godina posvetila se izradi broševa, prstenja, pa torbica.  Oduvijek je bila zaljubljenik u ručnu izradu, a poseban dio toga je uvijek bio i nakit, iliti modni dodaci. Otkad zna za nakit i modu kao pojam, kupovala je onaj ručne izrade, i uvijek je više cijenila nešto što je hand-made, a posebno ako je made with love. Danas kada i sama izrađuje, jer je financijski ipak tako i lakše, puno više cijeni takav nakit i modne dodatke, jer je svjesna koliko je truda i vremena potrebno uložiti u izradu “domaće proizvodnje”.

Za svakog  kažu da ima žicu za nešto, a Petra izgleda ima žicu ili dvije za izradu nakita, od čega bih posebno istaknula naušnice i ogrlice koje ne samo da svojim bojama govore više od riječi, nego je upečatljiva i sama minucioznost izrade, sklonost detaljima, i njihova ekstravagancija. Odmalena joj nijedna modna kombinacija nije prolazila bez, barem po dva prstena na svakom prstu, koji tucet narukvica  i tu i tamo, neke ogrlice. To je ono što i sama voli, pa i nosi. Ujedno, svojim kreacijama, želi i drugim curama dokazati da je HyMy nakit a la Petra, apsolutno nosiv i lako prilagodljiv svakoj situaciji. Daleko od jednostavnosti, minimalizma, kreativnost je kroz Petru pokazala svoje pravo lice.

Budući da izrađuje raznovrsne stvari osim nakita, materijala je mnogo. Neki osnovni su eko-koža, umjetno krzno, razne vrste metala, željeza, aluminij, bižuterija u svim oblicima. Petra priznaje da je nastradalo i nekoliko starih majica, suknji, pa i torbica. Ali su jako dobro poslužile. Recikliranjem do boljeg svijeta. “A society is defined not only by what it creates, but by what it refuses to destroy“, rekao je jednom netko pametan.

Inspiraciju pronalazi svugdje. Voli prelistati razne modne časopise, informirati se o  modnim editorijalima, pregledavati fotografije, posjećivati modne blogove, ali opet nastoji da iz svega toga nastane originalna stvar koja je samo njoj svojstvena. Sve što proizlazi iz vanjskih utjecaja je zapravo samo podloga za ono što će tek nastati iz Petrine kreativne radionice.

Često pri prodaji svojih rukotvorina naplaćuje samo materijal. Kažu mnogi da je zbog toga i luda, ali joj jednostavno nema smisla da u ovako teškim vremenima traži nemoguće iznose za svoj rad, jer ona to prije svega radi iz hobija i iz velike ljubavi. Ja bih prije rekla, da nam je nekada, u određenim dozama potrebna i injekcija realnosti, jer u slučaju da djelujemo s neostvarivim i nerealnim zahtjevima svoga, ponekad i previše zahtjevnog uma, često ćemo pogriješiti. A ludost bih često nazvala i inteligencijom, dobrotom i nesebičnim davanjem. U današnjem svijetu, ovi pojmovi se znaju ozbiljno pobrkati.

Kvaliteta je jedna poprilično relativna stvar. Gledajući masovnu proizvodnju, ali i onu iz “domaće peći”. Ono što pravi ogromnu razliku između, primjerice HyMy nakita i masovno proizvedenog nakita, je osobnost. Ne postoji niti jedna stvar koju je Petra napravila bez volje i želje. To nitko ne može naplatiti, a niti pobiti kvalitetom.

Stvaranje je za Petru užitak i zadovoljstvo, no iziskuje puno fokusiranosti i preciznosti. Najviše ju privlače cvjetni uzorci, u bilo kojem obliku i na bilo kojem materijalu. No naravno, nađe se tu i popularni leopard, razni drugi životinjski uzorci, ali i nešto totalno apstraktno. Sve to ovisi kako se uklapaju u zamišljenu ideju.

Najveći problem s kojim se dosad susrela je nabava materijala, jer se vrlo često mora okrenuti drugim izvorima, osim onih uobičajenih, kao što su pregledavanje lokalnih DIY trgovina. Petra radi nakit i po narudžbi, a sve se odvija po već uhodanom sistemu. Desetak dana u mjesecu prima narudžbe, a zatim u roku od četrnaest dana od primitka narudžbe, sve ono što su vaša srca poželjela – bude gotovo, dok ostatak mjeseca radi na dizajnu novih modnih dodataka. “Jednostavno bi bilo nemoguće studirati, raditi narudžbe i stvarati nešto novo, tako da ovo zasad super funkcionira”, priznaje Petra.

Onima koji još razmišljaju o plivanju u valovima kreativnosti, poručuje da je najbitnije – ne odustajati. Boriti se i zubima, i rukama, a i nogama da se prikažete svijetu, da pokažete svoj talent i da ljudi prepoznaju vašu kvalitetu. Naravno, kroz vrijeme je potrebno napredovati, što u kvaliteti izrade, što u boljoj ponudi i prezentaciji svoga proizvoda.

Petru možete upoznati na malom sajmu pod nazivom “Žene za žene”, koji će se održati 16.02.2013. u 9 sati, u Caffe baru Knjiga&Kava, koji se nalazi u Reisnerovoj 81 u Osijeku, a gdje će kreativnost (čitaj: žene) imati glavnu riječ. Posjetitelji će moći razgledavati, kupiti ili pak naručiti nešto samo za sebe – nakit, torbe, upotrebno dekorativne predmete, kragnice, detalje za vjenčanje. Pridružite nam se i podržite žensko druženje na koje su dobrodošli i muškarci, uz subotnji šoping, kavicu i čokoladne muffine te dobro raspoloženje.

I istina je što ljudi kažu, dobar karton je uvijek ispred svog vremena.

Tags

8. Kat, akrilne boje, alkice, animacija, apstrakcija, boje, broševi, buvljaci, crtići, diy, Dobro jutro, doodle art, eksperiment, emocija, geometrija, grafički dizajn, karton, kartoonika handicraft, kartoonika.com, kolaži, kutije, ljepila, ljepilo, Lost Theory Festival, mit, muzika, nakit, naušnice, okoliš, op art, optika, Ozora Festival, perlice, pop art, prstenje, psihodelija, recikliranje, ringovi, rukotvorci, satovi, simbolika, sloboda, strip, stripovi, trash, trash to treasure, treasure, z1, Zagrebačke priče, šamanizam

Najdraže boje – Goran: svijetlo plava, točnije #62CAFF; Nina – “ja volim sve što voli Gogo :P”. Kartoonika Handicraft, kreativni dvojac koji zna što radi. Za sebe kažu da su frikovi za DIY kulturu, što će nakon ovog intervjua svima biti jasno. Obećavam.

Jednostavno, ‘mladci’ koji su odlučili svoje dragocjeno vrijeme uložiti u stvaranje. Kartoonika je spoj kreativnog rada, „sam svoj majstor“ filozofije, brige o okolišu, i ljubavi prema boji, poruci, emociji, trenutku, muzici, slobodi, Suncu i proljetnoj juhi. Prije nešto malo više od dvije godine, nastao je njihov facebook profil, kada su po prvi put predstavili svoj nakit ljudima. Ideja je Ninina. Početak svega je zapravo jedan eksperiment koji je srećom uspio. Nina je htjela isprobati može li karton poslužiti kao dobar materijal u izradi malih pločica, nešto nalik pločicama od fimo mase, koje su često viđali po netu i buvljacima. Materijal je bio i bolji nego su očekivali, tako da danas imaju jako puno opcija kod izrade, i često smišljaju nove načine obrade za koje mogu biti poprilično sigurni da će im uspjeti. U početku je podjela posla bila izraženija. Nina – izrada i tehnički dio, a Goran – idejni dio i dizajn, ali danas oboje rade sve i uvijek se trude smisliti nešto novo i zanimljivo. Naravno tu je i ekološka strana priče, a to je nešto do čega im je oboma jako stalo.

„Trash to treasure“, that’s what it’s all about.

 

U slobodno vrijeme Nina pohađa visoke logopedske škole i uči grafički dizajn, a Goran pohađa visoke peći. Šalu na stranu. Goran je ozbiljan mladi web developer – i slobodno mu se obratite s povjerenjem. S obzirom na to da se niti jedan niti drugi ne vole ‘kititi’, zanimljivo je da su kao oblik svog umjetničkog izražaja odabrali baš nakit. Odgovor bi vjerojatno bio u veličini proizvoda, samim time i praktičnosti. Veličina im, kažu, omogućuje da se posvete detaljima koji plijene pažnju. Nakit je od davnine praktičan ljudski ukras, kojega ljudi u pokretu čine mobilnim, pretvarajući ga u vlastitu poruku za njihovu okolinu, a Kartoonikaši su uvijek sretni kada su dio tog komunikacijskog lanca.

  

Nedugo nakon nakita počeli su proizvoditi i satove, i iako je sam proces izrade isti, opet ih je nespretnije proizvoditi jer su, naravno – veći. Zahtijevaju veću količinu opreza, urednosti, odgovornosti, i već jedna malena greška može ih koštati čitavog proizvoda. Zato se u svojoj maloj manufakturi prvenstveno orijentiraju na nakit. Svoj stil odijevanja ne žele smještati u ladice, ne vole baš razmišljati o tome. Ako bi mu i davali opisno ime, to bi bio “rezultat prezasićenosti vizualnim porukama u visokotehnološkoj današnjici”.

Stvaranje je definitivno jedno lijepo, rekli bi meditativno iskustvo. S druge strane, često ih košta živaca kada su suočeni s rokovima. Zna se dogoditi da noći prije odlaska na festivale ili buvljake provedu budni, režu, bojaju, buše, kombiniraju, sve do zadnjeg časa. Stresno ili opušteno, svaki put je lekcija i to im se sviđa, i da, to ih i motivira. Zavisno od toga kako se prema svom kreativnom radu postavite, i koliko od njega očekujete, kreativni rad može biti isplativ. Ako planirate od rukotvorstva živjeti, u Hrvatskoj to nije isplativo, ili je rijetko kad isplativo – svjedoče Nina i Goran. Ako na to gledate kao hobi, dodatni izvor zarade, nešto što vas ispunjava – neovisno od toga hoće li se taj mjesec na računu naći određena cifra, onda je isplativo i lako. Doduše, unatoč velikom porastu broja rukotvoraca unazad zadnjih nekoliko godina, smatraju da se ručni rad ovdje još uvijek ne cijeni dovoljno. Ljudi često gledaju od čega je nešto izrađeno, umjesto koja ideja i koja poruka leži iza svega. Danas, kada se toliko toga serijski štanca i kratko traje, kao da se pomalo izgubio osjećaj za ručni rad, razumijevanje za sate utrošene u nešto, za golo stvaranje iz nule, smatraju ovi zaljubljenici u karton.

Njihova je velika je sreća što imaju kupce koji dijele njihove poglede na svijet, tako da se dosad nikada nisu osjetili kao da rade samo da bi radili. Kartoonikaši imaju uglavnom pozitivna iskustva.  Kada je riječ o rukotvorstvu, uvijek im je drago vidjeti nove stvari, i zapanjuje ih čega se ljudi sve neće sjetiti. Cijena proizvoda je sasvim osobna odluka svakog rukotvorca, tako da smatraju da o tome nemaju što puno raspravljati. Ako smatraju da je nešto preskupo za njihov džep i oni će se, kao i svatko drugi – cjenkati, kao što to s njima čine kupci na festivalima ili buvljacima. Kada je riječ o serijskoj proizvodnji nakita, ne posjećuju previše trgovine tako da nisu u to ni upućeni.

  

Nakit izrađuju od starog kartona. Kutije za cipele, ambalažne kutije od pahuljica, role od wc papira, to je njihova glavna sirovina. Dakle, sav karton kojeg bi netko inače bacio u smeće, a pronalaze ga posvuda. Već su im i prijatelji počeli skupljati stari karton, uključujući i Ninine roditelje. Bravo za roditelje koji tako sjajno podržavaju svoju djecu. Ne znaju više kamo će sa silnim kartonom. Heh, pa u nakit, a gdje drugdje? Osim toga koriste ljepila na vodenoj bazi, akrilne boje, te različite vrste papira od kojih izrađuju perlice. Gotove pločice nižu na svilene trakice (kao ogrlice) ili rade naušnice, prstenje, broševe, ukrasne magnete. Njihova ideja je da što manje ovise o Hobby art (i inim) shopovima, te da što više moguće aktivno sudjeluju u samom procesu proizvodnje. Htjeli bi da jednoga dana mogu reći da je njihov proizvod 100% prirodan, te da je u potpunosti napravljen njihovim rukama. Nadamo se da će se to jednoga dana i  ostvariti: da će sami topiti metal i izrađivati kukice, kopčice, ringove, alkice, tkati trakice za ogrlice, kuhati svoje ljepilo. Kuhati ljepilo, zvuči kao da bi mogli imati vlastiti laboratorij, a ne manufakturu.

Naravno, nikad nisu smatrali da imaju monopol na ideju, vole pomagati ljudima koji im se obrate sa svojim zamislima. Na početku su možda bili i “presusretljivi” pa su te kreativne prepiske znale i nezdravo potrajati, ali iskustvo uči najbolje, tako da sada već mogu reći kako su postali skoro pa profići u komunikaciji s ljudima koji im se obrate za unikat.

Inspiraciju crpe iz svih svjetova u kojima jesu i koji su im poznati i dragi. Trude se ne puštati trendove u svoju idejnu biosferu, jer žele da svaki komad koji izrade ima svoje mjesto u cjelini, a cjelina pak da odiše iskrenošću. Današnje vrijeme dopušta im da samo od jedne ideje, jedne riječi, razviju cijelu priču koju onda mogu pretočiti u odlomljene komadiće onoga što žele podijeliti s ljudima. Ovisno o priči ili emociji koju istražuju biraju tehniku – nekad je to crtež rukom, nekad kolaž svima poznatih detalja, nekad smislena cjelina od apstraktnih detalja, a nakad detalj smislene cjeline koji je doveden do apstrakcije. Motive crpe iz svega s čim se susreću i što na njih ostavlja dubok dojam – koji onda nastoje uobličiti vizualno. Dolina na kojoj pleše tisuću ljudi, način na koji hodaju likovi u starim crtićima, crteži u starim knjigama, stripovi, psihodelija, mačke, te dobri, dragi i srčani ljudi bez kojih ne bi mogli zamisliti svoje živote.

Danas je zapravo teško biti neoriginalan, smatraju. Jedino što netko tko stvara treba napraviti kako bi bio originalan je – ne razmišljati o modi. Ništa više, ništa manje. Izloženost vizualnom, literarnom, poetičnom,  simboličnom, i u krajnjoj liniji idejnom, neusporediva je s bilo kojim dobom prije. Jedino što treba napraviti je zaroniti u to more i zagrabiti iz njega nešto što šalje trnce niz leđa. Nema pravila, samo taj uvrnuti ribolov, širom otvorene oči, i srce. Trenutačno najviše rade stvari koje koketiraju s psihodelijom i op artom, ali već sljedeća serija koju će raditi može lako biti posveta secesijskom slikarstvu, arte decou ili nečemu trećem. Goran oduvijek nosi u sebi zanimanje za doba mita i za šamanizam, simbole, doodle art, old school animaciju i strip, tako da je vjerojatno da će se uvijek naći pokoji detalj iz tih svjetova. Ninina opsesija psihodelijom nije samo vidljiva – već vrišti. Konstatno je u potrazi za novim ‘trikovima oka’, zanima ju poznavanje geometrije i optike, a radi i friki kolaže. To je njezin trademark i to će isto vjerojatno ostati nekakva konstanta. Sve ostalo je tek nezapočeto, ali ne zadugo.

Nedavno su gostovali u emisiji 8. Kat. Bilo im je lijepo, iako još nisu na ‘ti’ s kamerama, što je vjerojatno vidljivo, kažu. Iz moje perspektive su nailali intervju, a od treme ni T! Ali nema veze, smatraju da je bilo kakvo iskustvo uvijek dobro, a vole se i sebi samima nasmijati, što je vrlo dobra osobina. Prije ovoga su imali snimanje za Dobro jutro, te emisiju Zagrebačke priče koja ide na Z1. Nedavno su reprizirali Kartoonika prilog na Z1, i kažu da su se dobro nasmijali. Ne znaju što je smješnije u tom prilogu, postupna progresija Nininog nervoznog osipa od početka ka kraju priloga, ili Goranovi pokušaji govora. Prošlim i budućim gledateljima poručuju: „smijte se, smijte se nama i s nama. :) „

U budućnosti se svakako vide u proizvodnji. Na sebe vole gledati kao na dva mala kameleona koji će se prilagoditi danim uvjetima. Ne vjeruju da postoji jedan jedini posao kojim će zapečatiti svoje radne odnose za cijeli život, kao niti jedno jedino mjesto na zemaljskoj kugli koje će ih tamo zadržati. Smatraju da je svaki posao dobar posao, žele steći različita iskustva, po mogućnosti što dalje od korporativnih krugova, naglašavaju ovi ambiciozni rukotvorci. Kako je dosad svaka nova stvar koju su izradili nastala organski, iz znatiželje i pokusa, prepustiti će Kartoonici da odluči umjesto njih gdje im je – kraj. A kraja nema kako vidimo.

Možete ih naći na fb profilu Kartoonika Handicraft, fb stranici Kartoonika), te na njihovoj web stranici kartoonika.com. Ponekad se pojave i na buvljacima i festivalima.. Prošlo ljeto ostvarili su ugodnu suradnju s ekipom Lost Theory festivala, prekrasnog mladog trance festivala kojega svakako vrijedi posjetiti. Razlog zašto su ih pozvali da sudjeluju sa svojim Kartoonika štandićem bio je upravo reciklaža, na kojoj se festival bazira. Suradnju s njima nastavljaju i dalje, upravo su u procesu izrade novih i svježih Kartoonika proizvoda koje ćemo moći vidjeti i kupiti u Lost Theory shopu u Zadru. Prije Lost Theorya prodavali su svoje rukotvorine dva ljeta za redom u Mađarskoj, na Ozora festivalu, što također pamte kao jedno prekrasno iskustvo. Na Lost Theoryu ih je ubio vjetar kojega su dočekali potpuno nespremni, na Ozori ih je udavilo sunce, ali eto, preživjeli su, kažu – spremni za nove pobjede.

I za kraj, Goran poručuje – „Ako pišete, crtate, slikate, dizajnirate, digitalizirate, montažirate, producirate, svirate, pjevate, cijučete, ako stvarate – javite se, radim na novom webu za Kartooniku i htio bih nekakav kreativni community ugraditi u site, ideja je tek širok potez kistom zasad, ali buja i oblikuje se polako.“

Nina poručuje – „Poruka je jednostavna. Što god radili, radite to iskreno i sa srcem, i ne dajte da vas pojede kapitalizam. Kartoonika nas je upoznala s činjenicom da se ipak isplati biti kontra konzumerizma. Otkad se bavimo rukotvorstvom dogodilo nam se toliko lijepih stvari, upoznali smo toliko dragih i kvalitetnih ljudi, da je već samo po tome isplativo. Što više ustrajemo i što smo uporniji, svemir nam svaki naš dobar čin vrati 10x ljepšom gestom, tako da smo iskreno zahvalni na svakoj sekundi koju provodimo u našem malom kreativnom ‘studiju’.“

A imali su slatku poruku i za moju malenkost – „Hvala ti na zanimljivim pitanjima, bio nam je užitak odgovarati na njih!“ Hehe, užitak je obostran. Veliko Hvala Kartoonikašima na fantastičnom intervjuu, velikoj iskrenosti i ljubavi koju ulažu u svoj posao, život i stvaralaštvo. Volim vas i hoćete li se udati za mene?

Dodatak: Ma oni se zapravo vole jako šaliti. Uopće ne vole proljetnu juhu.

Aynessorize. Resistance is futile.

Tags

accesories, accesorize, Aynessories, diy, djeca, do-it-yourself, fimo, fotografija, Hrvatska, ideje, kreativci, kreativnost, ljeto, materijali, nakit, Osijek, perjanica, perle, plastika, pleksiglas, proizvodnja, recikliranje, stil, tkanina, zima, životinje

Ime joj je Martina, profesorica je likovne kulture, završila je multimediju na Akademiji likovnih umjetnosti u Osijeku, radi u struci, a u slobodno vrijeme se bavi kreativnim radom svih mogućih oblika (fotografija, modni dizajn, izrada nakita, slika i svega drugog što joj padne na pamet). E i da, veliki je životinjoljubac, u svakom smislu.

Nakit je samo jedan od nusproizvoda njenog – uvijek hiperaktivnog – uma!

 

To je jednostavno bilo nešto čime se već od malih nogu zabavljala. Sretna je kada netko drugi jednako uživa u njenom nakitu kao i ona. Kaže da su djeca puno puta veći kreativci od nje, pa kao svaki veliki umjetnik im nekada mora malo i krasti ideje!

Zbog čega se orijentirala većinom na nakit? Kao i dosta ljudi, iz potrebe. Puno puta je bila u situaciji da ne može naći nakit koji odgovara njenom osobnom stilu, te se onda okrenula izradi istog, onakvog koji će zadovoljiti njene accesories-kriterije. Kaže da je puno jeftinije i isplativije napraviti nešto svoje, nego kupiti, jer ipak – živimo u doba recesije! Dugo godina je izrađivala isključivo za sebe, ali se nakon par godina ispostavilo da se nakit sviđa i drugima te je onda proširila proizvodnju, i  Aynessories je tako ugledao svjetlo dana.

Motivi koje preferira u stvaranju nakita su raznovrsni.  Ovisno o vlastitom raspoloženju, od apstraktnih komada, nakita inspiriranog povrćem i voćem, ljetom, zimom. Svačega se tu nađe! Prosudite sami ;)

Svoj modni stil opisuje kao Šaren i raznolik.

Što se tiče  nekih umjetničkih izložbi, već je imala nekoliko, uglavnom zajedničkih, ali planira i jednu samostalnu – uskoro. Tu će se moći vidjeti isključivo njeni fotografski uraci. Izložba nakita odvija se kaže, svakodnevno, zahvaljujući osobama koje ga  nose.

Stvaranje Aynessories-a. Pustiš mozak na pašu i samo ide!

Nažalost, i ona smatra kako danas nije lako baviti se kreativnim radom, ne potpuno. Iako postoje osobe koje se bave isključivo time i dobro zarađuju! Ali da se lagano probiti, nije. No sviđa joj se što se pojavljuje sve više mladih kreativaca i što njihov rad postaje poznat među općom populacijom. No u svakom slučaju, njoj to svakako nije izvor zarade, koliko nešto što ju opušta i zabavlja.

Gledajući po sebi, uvijek joj je draže kada ima nešto što je napravljeno sa srcem i posebno, unikatno, nego nešto što je sišlo s trake u tvornici. No, to ovisi od osobe do osobe.

Cijene i kvaliteta nakita u gradu? Tu je sada ponuda velika! Imamo skupog i kvalitetnog nakita, skupog i nekvalitetnog, jeftinog a kvalitetnog, a i onog kineskog kod kojega za cijenu dobiješ upravo i tu kvalitetu. Priceless. Osobno voli kupovati jeftini nakit pa reciklirati. Za svakoga ponešto!

Nakit joj je velika boljka (pola spavaće sobe  je nakit, skoro pa doslovno, visi sa svih strana!). Veliku većinu je sama napravila, a dosta toga je i kupljeno. Nema omiljenu trgovinu, stvarno ga svugdje nalazi! Ono što je zanimljivo, a to znaju svi koji ju malo bolje poznaju, odjeću i đinđe uvijek nađe na nekom sniženju ili u kutu trgovine po stvarno povoljnoj cijeni. Nikada nije odvajala velike svote za to, pošto joj sve jako brzo dosadi. Nakon što nešto stavi 2, 3 puta na sebe, onda bi nešto drugo. Vage.

Od kakvih materijala nastaje Aynessories? Uf – od svega! Tako je na njenom repertoaru bilo sve od žice, fima, perli, do pleksiglasa, tkanine, plastike. Crvena i svijetlo ljubičasta joj nisu baš napete, dok sve ostale boje dolaze u obzir.

Rad na nakitu općenito ju veseli. Mogućnost da izbaci tu kreativnost iz sebe, sama po sebi je zadovoljstvo. A ideje joj dolaze od svakodnevnih predmeta, glazbe, nakita kojeg nalazi po internetu, a ne može ga imati, pa onda napravi svoju verziju!

Pravi nakit po narudžbi, naravno, iako uvijek voli dodati malo osobnog stila u izradu, nešto kao svoj ‘potpis’. Ono što je zanimljivo je da smatra da je sposobna napraviti nakit od skoro pa bilo čega! Testirajte ovu smjelu izjavu i predložite joj nešto maštovito – pa da vidimo rezultat. Možda će u pitanju biti neka mega inovacija, kao što je na primjer ova okologlavna perjanica koju je Tina izradila za moju dušu.

Unatoč tome što je za Martinu proizvodnja nakita uvijek bila usputni hobi, to je definitivno jedan od onih hobija od kojeg sigurno neće odustati tako lako!

I kako je i sama rekla, sve veća masa ljudi pridružuje se do-it-yourself pokretu. Kritična masa, rekla bih,  sada je već postala nezaustavljivi kolektiv, asimilirajući sve pred sobom. Kombinacijom već poznatih ideja, materijala i načina izrade, formiraju se stilovi koji se više ne mogu definirati; podsjećaju na modu koja je već davno izgubila sjaj, ali opet su neodoljivo privlačni i itekako nosivi, jer se stvaraju u duhu 21. stoljeća. Iako živimo u nesigurnom, kaotičnom svijetu sa pomalo čudnim vrijednostima, kroz ovakve pojedince, one se ponovno izgrađuju.

Tinine kreacije možete pronaći na Aynessories Facebook stranici.

Modelirala: Ro Yeah