Tags
apaurin, aranžmani, baby nakit, boce, duminice, fora, hobi, Hrvatska, ideja, jedinstvenost, kreativci, kreativnost, lega lega, lovačke priče, Majine duminice, masovna proizvodnja, modni dodaci, nakit, odjeća, originalnost, Osijek, oslikavanje boca, pozitivni komentari, predmeti, radionica, repromaterijal, ruke, rukotvorine, ručna izrada, stvaralaštvo, suveniri, tvornica, umjetnost, štos, Žene vole da se kite, Žene za žene, čestitke
Dumina nije tako mala i jednostavna riječ – kako se na prvi pogled nama Osječanima čini. Leksikon hrvatskog Podunavlja i mrvu šire, kaže da je dumina višeznačna riječ koja ponekad znači “ideja”, ponekad “štos”, ponekad “sjajno rješenje problema. Dumina bi dakle značilo fora, dosjetka, doskočica. Može predstavljati i bilo koji predmet ili nešto nedefinirano (“može jedna ova dumina sa sirom?”). Izraz „u duminskim trakama“ – znači doslovno „kako da ne“, odnosno da je nešto izmišljeno. Na osječkim ulicama često čujemo još jedan izraz – „valjati dumine“. To bi bila inačica današnjeg slenga „lovačke priče“, odnosno pričati neistinu, preuveličavati, biti duhovit. Dumina nije baš tako stari termin. Prisutna je u svakodnevnom govoru s malo proširenim značenjem – „jesi skužio onu duminu?“. Naš je sleng posebna priča. Izvan granica Osječko-baranjske županije poznato je da se Osječani prepoznaju po onom poslovičnom – „di si lega!?“. Dakle, sleng iliti izobličavanje književnog jezika u stil svojstven određenim ljudima (Osječanima), okarakteriziran je, u ovom slučaju duminom. I to dobrom duminom iz Osijeka.
Marija, iako ju otkad zna za sebe, svi zovu Maja – pa se i sama često tako predstavlja – je jednom prilikom prije 12 godina otkrila da njene ruke mogu svašta. Ovo je zvučalo prezločesto. Ajmo ponovo.
Nakon radionice koja je održana na Učiteljskom fakultetu, dakle, prije 12 godina, gdje su se izrađivale prigodne čestitke i cvijetni aranžmani, čula je za trgovinu repromaterijalima – za izradu ručnih radova, te je odlučila okušati sreću i kupiti materijal za izradu nakita. Nastao je tako i prvi komplet Ma(ri)jinog ručno rađenog nakita, i na njeno opće oduševljenje, došle su i prve narudžbe. I od tada do današnjeg dana, njene ruke neprestano rade. Oduvijek je imala osjećaj za jedinstvene stvari, pa je njena sreća bila još i veća jer je sad sama za sebe mogla izraditi nešto po svojoj volji, i pritom je znala da nitko drugi ne posjeduje isto.
Ohrabrena pozitivnim komentarima, krenula je u pogon Majina mala tvornica. Maja smatra da je vrlo važno za jednog kreativca, čuti pohvale i ohrabrenja okoline. To je ono što je nju pokrenulo i još uvijek ju drži. Pa, što drugo reći nego – hvala okolini!
Izrađuje nakit i modne dodatke kao što su torbe, rajfovi, kopče za kosu i prekrasni broševi od raznih tkanina, perli, i eko kože, jednom rječju – svakakve dumine. I sama je mama, pa ne zaboravlja ni najmlađe, te radi i baby trake za kosu. Voli cvjetne motive, pa uživa u izradi prigodnih i blagdanskih cvjetnih aranžmana. Također ju veseli izrada suvenira na drvetu ili staklu i oživljavanje starih stvari, obuće ili torbi u decoupage tehnici.
Inspiraciju za svoje radove pronalazi u okolini koja ju okružuje, raznim časopisima, modnim editorijalima. Smatra da je cijenom pristupačna svima, u što sam se i sama imala prilike uvjeriti. Njen rad je prije svega njen hobi, bijeg iz svakodnevnih teškoća, “apaurin”, a tek onda zarada koja ponekad pokriva samo troškove.
Trudi se da svi njeni radovi prate trendove i želje, ali i sadrže njen vlastiti potpis, te tako ostanu prepoznatljivi kao Majine duminice. Marija se, osim izradom nakita, bavi i oslikavanjem boca, redizajnom odjeće i raznih uporabnih predmeta.
„Svi smo mi kreativci originalni samim time što izrađujemo nešto vlastitim rukama, bez obzira dođe li nam ideja iz glave ili tuđeg komada nakita (suvenira), te smatram da je naša osobnost koja se očituje u radu neusporediva sa nakitom masovne proizvodnje“, veli naša umjetnica. Tako je sve što je kreacija naših vlastitih ruku, ujedno i dio nas.
Od svog stvaralaštva lako odustati neće, a isto bi poručila i ostalim kreativcima. „Ako ništa drugo, uvijek će u meni biti želja i volja da sebe i bližnje razveselim novim ili preuređenim darom ručne proizvodnje“, priznaje Ma(ri)ja. Marija je svojom upornošću, kvalitetom, i umjetničkim radom, pokazala kako rukotvorstvo u 21. stoljeću još itekako živi, i ne samo živi, već se i mijenja. Stalnim unošenjem novih tehnika, načina poboljšanja postojećih, i stvaranjem novih dekorativnih predmeta, u naš svijet se unosi inovacija potrebna za napredak. Obogaćivanjem našeg životnog prostora, uz pomoć boja, materijala, ukrasa, stvaramo bolje sutra, pridonosimo, i uvodimo jednu novu, dublju perspektivu života, a to i je poanta.
Ma(ri)ja je sudjelovala na malom sajmu “Žene za žene”, koji se održavao u Caffe baru Knjiga&Kava, a koji će se i ponoviti na već najavljeni Dan žena, 08.03.2013. Ne propustite priliku i posjetite nas od 17:00 h, pogledajte kakve sve ženske dumine, štosove, fore, ideje, i lovačke priče skrivamo u rukavu. A osječkim legama poručujemo – dobroj butri nikad dosta dobrih dumina, uz prigodnu glazbenu numeru pod nazivom “Žene vole da se kite”. Vidimo se, kontaš?