Dial M for Mila.

Tags

diy, handmade, Hrvatska, inspiracija, kreativnost, Lutkice, materijali, Mila Milas, moda, modni dodaci, Osijek, Radost, Razigranost, recikliranje, rukotvorci, stil, stvaralaštvo, torbe, umjetnost, Vilenjačke kapice, šivanje, životinje

Od malena kreira i živi paralelne svjetove. Definira ju crna boja, iako nije boja. Kada je postala svjesna da živi u više svjetova, prvo je mislila da je to bijeg od stvarnosti, no danas pak misli da to nije tako. Danas više ne misli, a zove se Mila. Danas osjeća, živi u ovdje i sada i uživa u tome. Malo je ljudi koji mogu i hoće živjeti tako i to je kaže, počela cijeniti i poštivati i kod sebe.

Here’s to the Crazy Ones.

Energiju crpi sa izvora. Djeca su uvijek najbliža tome, smatra ova strastvena švelja, umjetnica i vizionarka. “Djeca su čista, iskrena i otvorena. Bez ikakvih očekivanja, predrasuda i jednostavno srčana. Razigrana.” Tako je i kod Mile. Ona se samo igra i ništa više. Dugo sam razmišljala o ovome.

Mućke

Trenutno radi skulpture od materijala i stvara bajku koju namjerava prebaciti u animaciju. Najviše voli izrađivati vilenjačke kapice, motati lutkice, šiti ukrasne jastuke, praviti snovolovke. Između ostalog voli čitanje, gledanje u kave, druženje sa djecom, ponekad sa odraslima i sa svojom obitelji.

The art of art, the glory of expression and the sunshine of the light of letters, is simplicity.

Stvara sve što zamisli. Nakit, lutkice, slike, kipove, reljefe. “Moj kreativni rad je za mene meditacija, neopisiv izvor radosti i ljubavi. Svijet koji ima prilike vidjeti što radim može izvući puno skrivenih poruka, krenuvši od lutkica pa nadalje. Stvar je osobne percepcije i shvaćanja zivota. Ideja je prisutna od malena, želja i volja također. Kad sam shvatila da je sve čime smo okruženi prvo bila nečija ideja, onda sam shvatila da je upravo sama ideja najbitnija, a to sam shvatila prilično davno. Ostalo su sve nijanse i nadogradnje na već postojeću ideju. Kod mene u rječniku ne postoji riječ problem, postoje samo izazovi koje želim riješiti da bih došla do onoga što sam si zamislila. Kako sam došla na ideju pitaš? Nisam je tražila, nisam je pritiskala, samo sam se igrala i ona je uskrsnula. Vrlo jednostavno.”

Ova djevojčica voli reciklirati, jer izazov joj je mrtvim stvarima dati život. Jer one jesu energija, i nema ih smisla bacati.

Inspiraciju nalazi u dubini sebe, u čovjeku, u listu, u vodi i vjetru. U svemu čime je okružena, u jednom običnom prolazniku, na njegovom licu. Najviše ju veseli što ne zna konačni ishod onoga što radi.

“Krenem i radujem se što sam na samom putu, što stvaram.”

Iako nema cijene za ono što bilo tko stvori srcem, pokušava biti realna.

“Tako da gledam to ovako. Ako idem nešto prodati, gledam da ljudi promisle koliko bi ih izašao materijal, koliko je komplicirano to što radim i isplati li im se više to kupiti ili da naprave sami. Tako da, kod kapica na primjer stavim cijenu 70kn – znam da je kroj jednostavan, nije kompliciran za napraviti i ako netko baš jako želi, kupit će je ako nije preskupa. Kad si sračunaju u glavi, s obzirom da mogu birati i boje i ne trošiti struju i svoje vrijeme, pristati će na tu cijenu. Eto otprilike tako gledam na to.”

Trudi se raditi ono što masa ne radi. Tip je koji stvara i živi u svom svijetu. Sigurna je, kaže, da ima jako puno “kreativaca” po sajmovima, a od njih 50, dvoje doživljava kao talentirane.

“Slabo kreativnosti okolo, ne vidim previše kvalitetnih radova i ono za što bih rekla vaaauuuuu!!! Želim to! I to ne mislim samo na Osijek, nego zbilja na cijelu Hrvatsku. No možda samo nisam naišla na prave ljude.”

Njen stil je da nema stila. Nema stila, nema formi, ali u svakom slučaju, njen rad prezentira njenu osobnost.

“Držim se svoje sadašnjosti koja je i prošlost i budućnost u jednome. Doći će sve što treba doći, ne razmišljam zbilja o tome, ne sanjam, živim san. Kako će mi budućnost izgledati – znam da ovisi o mojim izborima i odlukama koje mi Svemir ponudi, tako da kreiram u koraku i vjerujem da će biti dobro.”

“Stvaram sa ljubavlju. Naravno da napora nekad ima, ali ishod je najbitniji i to me uvijek veseli. Umjetnost je jedna od mojih istina. Ona uvijek ima nedorečeni govor, svaki pojedinac ga doživi drugačije. I to je jako lijepo promatrati. Osjećam se sjajno dok stvaram.”

Be your own Superhero.

“Kreativnost je najisplativija u životu. To je radost i ljubav. Stvaranje i zadovoljstvo. Radost na licu dijeteta. Je li isplativo novčano? Ne, znaš i sama da nije, posebno danas, posebno u Hrvatskoj.” Ništa zato.

There is a place. Like no place on Earth. A land full of wonder, mystery, and danger! Some say to survive it: You need to be as mad as a hatter.

Mila od svog rada dobiva i više nego što treba jednom umjetniku. Ne znam je li ona svjesna toga, ali Mila je dokazala da šivanje i kreativan rad može biti više od dječje igre. Iz njezine čarobne radionice doista izlaze čudesa, a u neka se možete uvjeriti i osobno. Pošto radi i po narudžbi, ako volite nešto pomaknutiji, nekonvencionalni stil oblačenja i kićenja, ovakve, i još mnoge druge stilove ludih torbica, kaputića s motivima najdražim vam likova iz serija, crtića, koji postoje i ne postoje, ma svega što poželite, možete kupiti kod Mile, a usput ju i upoznati. I nećete požaliti. Jer je.. pa, Mila :)

Dial M for M-I-L-A.

ASAP.

Mmmirisi Kave. Svratite u prvi osječki Gourmet Coffee Shop!

Tags

Baristi, Brand, Cigarete, Coffee Shop, Dual bojler, Ekološki uzgoj, Ekstrakt, Extract MoJo, Gourmet Coffee Shop, Kava, Kofein, kreativnost, Matija Matijaško, Metode prženja, Mirisi Kave, odjeća, Osijek, PID, Rio Vereget, S. Cafe, Sedam mješavina kave, Sito, VST sito

Često vam se tresu ruke, imate vrtoglavicu, nije vam dobro, znojite se i napada vas žgaravica? Sve je to od loše kave.

Kultura specialty kave počela je dobivati svoju strukturu još 1970.-ih, u SAD-u, Australiji, Novom Zelandu, Skandinaviji, Engleskoj i Njemačkoj. Taj pokret mnogi zovu i trećim valom u povijesti kave.

Prvim valom se smatra popularizacija kave u modernoj civilizaciji. Od 16. stoljeća, kada su se zrna kave počela pržiti, u raznim su se ritualima u vodi miješali kava i začini, kao što su primjerice kardamon i cimet. Uživanje u samoj kavi ili njezinom okusu tada nije bilo nikome ni na pameti. Kava se onda još uglavnom konzumirala zbog religijskih/ritualnih razloga. Kada je islamski svijet počeo cijeniti njezino kofeinsko djelovanje, počele su nicati prve kavane na Istoku.  Kava je tako našla svoj put i do nas, Europljana. Revolucija kave započela je, unatoč svim pokušajima  zabrane.

Industrijalizacija u Europi pokrenula je drugi val popularnosti ovog moćnog napitka. Izumom parnog stroja započela je i prva serijska izrada espresso aparata. Slijedio je izum izmjenjivača topline u 1960.-ima, nakon čega je usavršavanje pripreme kave teklo vrlo sporo i bez velikih promjena.

Dolazimo i do već spomenutog trećeg vala, koji je u prošlom stoljeću doveo do poboljšanja u svim segmentima produkcije. Počelo se više istraživati o uzgoju, berbi i obradi kave, a poklanjalo se više pažnje i do danas se nastavilo raditi na boljem i kvalitetnijem proizvodu. Pokušalo se poboljšati i odnose među farmerima, trgovcima i pržioničarima kave. Najvažniji rezultat novog izravnog trgovanja su bile visokokvalitetne vrste kave, ekološke metode uzgoja i obrade i bolje financijsko podržavanje onih koji direktno žive od uzgoja kave. Kava je, kao i starije ručne metode pripreme, kao što su filter kava, cona, drip, ali i tradicionalne metode kao naša turska, doživjela svoj procvat.

U pripremi kave su se usavršile i metode prženja, a tehničke inovacije kao Dual bojleri, PID, otvorena sita, VST sita i Extract MoJo doprinijele su boljim rezultatima. Stvorilo se novo zanimanje barista po cijelom svijetu. Kava je postala kao i čokolada, vino, whiskey ili cigare, a njeno kontinuirano napredovanje postalo je najvažnije za prave kavomane.

Samo 1 do 2 % kave kao ekstrakt nađe put do šalice. Ostatak je za smeće.

Tisuće tona ostataka od kave završe u smeću. No, tek mali dio industrije razmišlja o tome da su ostaci kave vrijedna sirovina. Neki su to uspjeli i prepoznati, pa su smrvljene ostatke kave iskoristili u proizvodnji tekstila. Taj neobičan dodatak, odjeći branda S. Cafe dao je novu karakteristiku – odjeća se brže suši, a ugrađena kava apsorbira vlagu i neugodne mirise.

Kako Vaša odjeća vjerojatno nema ugrađenu kavu, dok budete ispijali svoju šalicu najukusnije mješavine u životu, zapamtite da kava i dim cigarete ne idu zajedno. U to se možete uvjeriti u prvom osječkom Coffee shopu Mirisi Kave, gdje se promovira, ne samo kultura ispijanja kave, već kako i sami osnivači kažu, zdrav život.

Naravno, kućanice i vrtlari već dugo znaju koristiti ostatke kave, samo u velikom stilu to donedavno nitko nije radio. Tek je širenje coffee to go kulture, donijelo svijetu kanal za recikliranje. Samo Nestle, najveći proizvodđač kave na svijetu godišnje proizvodi tri milijune tona otpada. Takve količine su itekako financijski iskoristive.

Da se s ostacima kave i njezinim talogom može puno više nego samo gatati, skužili su i velikani kao što su Nestle, SwissBiochar i drugi koji u njima vide idealnu sirovinu. Oni proizvode izolacijske materijale za građevinu, sportske dresove, kravate i tepihe, koriste ga za gnoj za industrijsku proizvodnju gljiva ili stvaraju ugljen i brikete koje gore bolje od drva. Njih vjerno slijede i osnivači Coffee shopa Mirisi Kave, Matija Matijaško i Rio Vereget, profesionalni baristi koji smatraju kako Osijeku nedostaje okus prave kave, a i s njenim ostacima imaju velike planove.

Mješavina sedam sorti

Tako će zagarantirana kofeinska groznica uskoro uzdrmati i Osijek. Otvorenje prvog ikad Coffee shopa u Slavoniji i Baranji pod imenom Mirisi Kave zaintrigiralo je svekoliku  kofeinsku publiku. Jedino mjesto u gradu gdje ćete moći popiti najfiniju kavicu te istu kupiti i za kućnu upotrebu ponudit će Vam home blend i po dvije sorte koje će se izmjenjivati, ovisno o sezoni. Razveselit će vas i činjenica da je cilj ovih mladih  barista promicanje kvalitete, ispijanja i pripremanja kave te promicanje vlastitog zanimanja, kao i lakše zapošljavanje za profesionalne barista.

Mješavina sedam sorti visokokvalitetnih zrna kave selekcioniranih izravno na području uzgoja. Nicaragua – Matagalpa Peaberry, Etiopia – Washed Sidamo Mocca, Costa Rica – Tarrazu SHB, India – Plantation AA, Guatemala – Fior de COban, Brasil – Semiwashed, Malawi – Geisha Viphya Mzuzu.

Sporo pržena, harmoničnog okusa, blaga, s niskim sadržajem kofeina.
Priprema pod strogim uvjetima specijalista za kavu.

Zato, ostavite svoje upaljače kod kuće, ili ih poklonite dedi ispred Konzuma, dođite i uvjerite se sami, ako ne 3. veljače 2014. godine, onda bilo koji drugi dan iza toga. Podržimo ove mlade bariste, dajmo im da rade ono što najviše vole. Tko zna, možda nas čeka još jedna u nizu inovacija upotrebe kave.

Gundulićeva 30, Čekamo Vas.

Izvor: pravakava.com,

Foto i kava making: Matija Matijaško, Rio Vereget

Džables in Kroejša.

Tags

Cijena, detalji, Džables, Gips, hand-made, Hrvatska, inspiracija, konkurencija, kreativnost, Lesomal, Magneti, narudžba, Osijek, Podmetači, recikliranje, rukotvorine, Sajam antikviteta, suveniri, Tam-Tam Photography, Tamara Perić, umjetnost, Zvuk Prirode

“Inspiracija leži svuda oko mene. Živim u Osijeku 35 godina. Dišem ovaj grad punim plućima. Kao mlađa puno sam putovala, upoznala različite sredine, ljude, a vraćajući se kući uvijek iznova shvatim kako volim ovaj grad i kako je postao dio mene.”

Ime joj je Tamara. Osim završenog Ekonomskog fakulteta, iza nje je i cijelo čudo tečajeva, što iz fotografije, poduzetništva, project managementa, informatike pa i stranih jezika.

“Sve to u cilju popunjavanja slobodnog vremena, upoznavanja novih ljudi, proširivanja stečenih znanja, i kraćenja dosade” priznaje Tamara.

Tamara je, pogađate – Džables, kao i 350.000 mladih u Kroejši. Ova naša autohtona Osječanka svoje je slobodno vrijeme posvetila raznim kreativnim pokušajima. Najviše voli obrađivati gips, a od svoje 13. godine bavi se fotografijom koja je velik dio njenog vizualnog izražaja. Cijeli njezin stvaralački proces zapravo je rezultat spajanja onoga što voli. Paleta njezinih rukotvorina zaista je široka, a između ostaloga uključuje pločice s imenom, magnetiće, podmetače, kutijice, kolica od pelena. Prije samo tri godine postala je i mama, a time joj se ostvarila dugogodišnja želja. No, ispunjen život donio je Tamari i suočavanje s problemom legalnog distribuiranja svojih proizvoda. Stoga je prvi korak bio pokretanje stranice na Facebooku pod imenom Džables. Sanjala je i o svojoj suvenirnici, ali je kao i drugi, ubrzo uvidjela da je to u ovim okolnostima gotovo nemoguće. Stoga se prvo pridružila udruzi Paleta suvenira koja je nastala kao rezultat raznih projekata među kojima je i “Osnaživanje i aktiviranje žena na tržištu rada”, ali i Udruzi Zvuk Prirode.

“U početku sam radila svašta po malo. Najviše su tu biti svakakvi oblici za prigodne blagdane, magnetići u obliku snjegovića, djedica, anđela, patkica i leptirića. Recikliranje i prenamjena svakakvih kutija u ukrasne. Obnova namještaja. Svijećnjaci. Kuglice. Ma svašta.”

Ideja oko stvaranja i plasiranja magnetića i podmetača s fotografijama dragog nam grada, priznaje Tamara, potekla je od spoznaje da Osijeku kao turističkom gradu nedostaje malih suvenira. A zašto baš magneti? Zato što su zgodni, praktični za staviti u džep, povoljni i nije ih lako oštetiti. Sama proizvodnja jednog magnetića zahtijeva cijeli proces od miješanja mase, izlijevanja, sušenja, dorade oblika, pripreme za nanošenje salvete, sušenja nakon nanošenja, lakiranja, uklanjanja sitnih nedostataka. Vremena joj treba dosta, dan ili dva, po magnetu, ovisi o veličini, a kako kaže “potrošeno vrijeme je nešto što i ne pokušava naplatiti.” Sve što radi, radi isključivo po narudžbi.

“Kako uvijek valja polaziti od sebe, i sama sam kao turist u mnogim krajevima svijeta uvijek tragala za simbolima mjesta koje sam posjetila. I nekako uvijek bi završavala u posjedu nekog zgodnog magnetića. Slijedeći tu logiku, uzimajući u obzir da se dosta dugo bavim fotografijom te da fotografija rodnog grada imam podosta, eto nastalo je ovo o čemu danas pričamo.”

Podmetače radi od recikliranih kartonskih podmetača, i u zadnje vrijeme, što se ispostavilo kao puno bolja opcija, od recikliranog lesomala, nekadašnje lesonit ploče. Prilikom definiranja cijene svojih rukotvorina, veliku ulogu igra utrošen materijal. Najveću stavku čini isprintana fotografija, jer na žalost tinta je najskuplja od svega.

“Nitko ne zna gdje će ga život odvesti. Iako je, kažu mudri ljudi, svatko krojač svoje sreće. Ja ne mogu sa sigurnošću reći što ću i kako dalje. Za sada znam da radim ono što me ispunjava, ono što volim i nije mi žao uloženog truda, vremena i novca. Počinjući cijelu ovu priču imala sam u cilju sebe osvjetlati kao kreativca, a sva priča se u neku ruku odvila sama.”

Za sada se njene rukotvorine mogu pronaći na nekoliko mjesta u Osijeku, to su redom – suvenirnica „Panona“ u Tvrđi, knjižara Kršćanska sadašnjost, a u pripremi je i suradnja sa Zoo, dok na Sajmu antikviteta, na oduševljenje posjetitelja, ostaje stalni izlagač.

“Slijedite srce i onaj glasić koji vrišti u vama. To je i meni netko jednom rekao. Pa sam eto poslušala. Vrijeme će pokazati jesam li pogriješila“, poručuje Vam Tam-Tam!

Uradi sam!

Let your dreams run wild – be brave enough to follow.

Tags

accesories, accesorize, detalji, dreamcatcher, dreams, drveni obruč, hand-made, handmade, hobi, Hrvatska, inspiracija, kreativci, kreativnost, Maja Soldo, Marija Anić, materijali, običaji, ogrlice, Osijek, prodaja, recikliranje, rukotvorine, ručni rad, Sajam antikviteta, snovi, snovolovke, stil, stvaralaštvo, tradicija, Tvrđa, vuna, Ćurke

Ćurke su inače velike ptice iz reda Galliformes (kokoške) porijeklom iz Sjeverne Amerike – kod nas zvane pure. Imaju snažne noge koje su dobro prilagođene čeprkanju. Osim toga, jako dobro trče. Ako lete, to čine samo na kratke udaljenosti. Ćurke su najveće ptice koje žive u otvorenim šumama i teško da se mogu pobrkati sa nekim drugim pticama.

No u ovom slučaju, radi se o Maji i Mariji iz reda Primata koje održavaju svoje prijateljstvo još od srednjoškolskih dana.

Termin “Ćurke” je prema svima dobro znanom narodnom rječniku, naziv za grupu devojaka (često 20+) koje sjede u kafiću (ili drugom ugostiteljskom objektu) tri sata, neprekidno se veoma glasno iritantno kokošarski smiju raznim svojim glupostima, uz obavezno grickanje slamčice, kašičice, tanjura, čaše, tacne, noktiju ili nekog pri ruci predmeta.

Dvije riječi koje su intenzivno zastupljene u njihovom razgovoru su “tipa” i “zamisli” nakon kojih slijede naleti nekontroliranog glasanja zvanog smijeh.

Nakon ovog iscrpnog izvještaja o porijeklu, povijesti, geografskoj rasprostranjenosti i biološkim obilježjima fenomena zvanih “Ćurke“, krenimo na ono čime se one zapravo bave i zašto su tako dobre u tome.

Svaka od njih zasebno se počela baviti kreativnim radom, čačkanjem, kačkanjem i kukičanjem, pa su nakon nekog vremena odlučile to sve spojiti u jedan cirkus i malo se više potruditi. Zajedničkim trudom uspjele su stvoriti divne snovolovke različitih veličina i stilova, snovolovne i cvijetne minđuše i ogrlice. Priznaju da su sentimentalno vezane za svaki komad pa im je zato teško odrediti cijenu većine rukotvorina. Nekad zapravo i ne žele prodati nakit, ali ipak, cure moraju ići i na more, a ne samo na Dravu.

“Diamonds are girl’s best friends”?

“Umjesto dijamanata, zašto naši najbolji prijatelji ne bi bile snovolovke?“, kažu Ćurke.

Snovolovka, poznatija po svom engleskom nazivu “dream catcher” pripada indijanskom naslijeđu. Prvi stanovnici Novog svijeta vjerovali su da je noćni zrak ispunjen dobrim i lošim snovima. No, kada se “dream catcher” objesi iznad ili u blizini mjesta na kojem spavamo, on hvata snove dok plove zrakom. Dobri snovi se puštaju kroz snovolovku, prolaze kroz vanjski dio mreže života, i klize niz meko perje tako polako da spavač često ni ne zna da sanja. Loši snovi obično ne znaju put pa se zapetljaju u snovolovku gdje ostaju zarobljeni i nestaju s prvim svjetlom novoga dana.

Ovaj zaista poseban nakit kakav rijetko viđamo u našim krajevima, Ćurke rade pretežno od kože, tkanine, vune, raznih drvenih obruča, a priznaju i da puno recikliraju. Stare košulje, ostaci kože, bakini konci, dugmići sa starih kaputa, perje ljutih ptica – sve to posluži u svrhu stvaranja.

Najviše ih u svemu tome zapravo veseli vlastita kreativnost, a inspiraciju nalaze – a gdje drugdje nego u astralnim putovanjima, prirodi koja ih okružuje te zanimljivim vjerovanjima i običajima.

Iako se radi o tradicionalnim snovolovkama, ipak kod Ćurki nije sve tako jednostavno, što je i za očekivati. Imaju one svoj stil kačkanja i kukičanja i uvijek su otvorene za neke nove stvari, na primjer dreamcatcheri sa cvjetićima, od rejverskih i pankerskih do strogo tradicionalnih, kod njih je moguće baš sve.

Ako netko ima neku veliku želju, spremne su je i ostvariti. Poput ove gigantske snovolovke koja je pronašla svoje mjesto na zidu ponosnog vlasnika.

Njihov moto je “Those who don´t believe in magic will never find it.”

Iako kažu kako danas nije lako biti originalan jer svi imaju pristup istim informacijama i idejama, važno je samo ubaciti svoju Ćurkovitost u to sve i pokušati napraviti nešto novo, nešto divlje – što im je na kraju i uspjelo.

Ćurke možete naći u osječkoj Tvrđi na Sajmu antikviteta svake prve subote u mjesecu – samo pratite perje. Za one koji nisu u mogućnosti posjetiti ih tamo, možete im se javiti na njihovu Ćurke Facebook stranicu, triput viknuti kokodaaa! i one će se magično pojaviti u vašem inboksu.

Ćurke do neba!

Modni sajam u Fashion Disorder atelieru “Bonjour, Paris!”

Tags

accesories, Chic art, detalji, EYOS desgin by Manuela Lovrenčić, Hrvatska, kreativnost, Manchi Fotoart, Manuela Lovrenčić, moda, modni dodaci, nakit, Osijek, Paris, poi, rukotvorine, stvaralaštvo, torbe, umjetnost, žongli, žongliranje

Subota ujutro, dan je sunčan, ljeto je napokon stiglo.

Zaputila sam se kod Manchi na Modni sajam i zatekla cure u punoj spremi za modiranje i dobru zezanciju.

Na sajmu  su se predstavile Blond and Blondish, Lukabu Lkb, CHIC ART jewelry by Vlatka, HyMy by Petra i EYOS design by Manuela Lovrenčić.

Uz tradicionalne francuske poslastice – kroasane i glazbu, osjetili smo dio pariškog chic-a.

Posebno me oduševio CHIC ART jewelry by Vlatka!

Teška apstrakcija samo za najhrabrije, pure hand-made.

Ove smione, nesvakidašnje i zanimljive kombinacije osvježile su mi dan, hvala Manchi i ekipa, bilo mi je zadovoljstvo bar na kratko posjetiti vas!

I za kraj, sretan vam Svjetski dan žongliranja! ;)

Do čitanja!

Anabela i njezina tajna “Škrinja”

Tags

accesories, accesorize, Anabela, Buketi, cvijeće, detalji, diy, hand-made, inspiracija, Internet, konkurencija, kragnice, kreativnost, kutije, Modas, modni dodaci, nakit, ogrlice, Osijek, Oslikavanje, Patike, Požega, promicanje kreativnosti, rukotvorine, Sajam antikviteta, sajmovi, Slama land art festival, stvaralaštvo, treasure, trendovi, tržište, umjetnost, unikatno, vintage, Vjenčanja, Škrinja kreativnosti

Iza ove fasade krije se djevojka koja je zaglibila u području potpuno suprotnom od onoga što voli. Po struci specijalist ekonomije, a trenutno  tehničar za legaliziranje objekata u jednoj geodetskoj firmi – nakon pola dana provedenog u ozbiljnoj tematici, opušta se razvijajući onu ljepšu i kreativniju.

Svoju malu Škrinju kreativnosti.

Prvo što je napravila svojim rukama u nestašici odgovarajućeg nakita bio je broš – i to je bila jedna crvena ruža od svile. Tada je otkrila i blogosferu, divan splet kreativnih stranica, koja se razvila i prije danas popularnog facebooka. Life before facebook? I toga ima.

Ideje, inspiracija i motivacija tako su isplivali na površinu. Bilo je to prije četiri godine, a danas se nije mnogo toga  promijenilo, osim što je odrasla u iskustvu. “Jer ako ne ulažeš određeno vrijeme i novac u to, hobi ne može postati posao nego ostati to što i je“, kaže Bela Anabela!

Trudi se da ne robuje trendovima, koliko god je to teško. Ne želi ići u širinu sa asortimanom, ali je to teško jer kada radiš to što radiš onda si svestran. To je prava vrijednost svakog umjetnika, realizirati sve zamišljeno. Ideja je mnogo, ali zasad izrađuje samo nakit, iako po narudžbi crta i različite motive po zidovima, slike na platnu, oslikava tenisice i izrađuje ukrasne kutije u decoupage tehnici. Restaurira i stari namještaj, a sve više upita ima i za svadbene ukrase, stoga je počela izrađivati vjenčane bukete, ukrase za nevjeste, pa i za djeveruše.

Netko pametan je rekao kako svaka umjetnina ima svoje mjesto na polici stvaralaštva, stoga je i svaka rukotvorina vrijedna jer u nju je utkan trud, vrijeme, strpljenje, volja i mašta. To nažalost mnogi ne gledaju na taj način, vide samo cjenovnu vrijednost krajnjeg rezultata truda.

Svila, perje, špaga, školjke, perle. Koristi sve. Kada ode u šumu donese mnoštvo prirodnih materijala, grančica, mahovine, kamenja pa i kore drveta. Međutim, stil i način izrade u Škrinji nije trenutno takav da to može iskoristiti, stoga to najčešće upotrijebi za ukrašavanje doma.

Oduvijek su ju inspirirala stara vremena, retro, vintage, doba naših baka i prabaka. Mnogi prijatelji joj se smiju kada im kaže za staru željeznu ogradu ili malu kućicu propale fasade kako je divna, kada donese kući zahrđalu potkovu pronađenu dok je trčala na nasipu ili kada ju radeći na terenu u blatnjavom dvorištu zaintrigira perlinka sa svojim crno bijelo točkastim perjem. U svemu tome ju, kaže – najviše veseli ugoda nakon izvršenog posla, osjećaj koji ti donese taj mali krajnji rezultat.

“Mislim da svatko od nas ima dvije strane, poput medalje, koja jedna drugu nadopunjuju i čine svakog pojedinca jedinstvenim. U privatnom životu volim jednostavnost, rock, starke, motore koje sam zavoljela uz momka. Međutim kod stvaranja i inspiracije sam potpuni kontrast. Boho chick, vintage, ruže čajevke, buvljaci. Od nastanka Škrinje light motiv je upravo božur iliti peonija.“

Globalni razvoj interneta doveo nas je u položaj sveznalica, mnoštva informacija, a samim time i kopiranja i instant učenja. Trendovi koji nam se nameću sami po sebi nam otežavaju u stvaranju, jer ako određena poznata marka lansira motiv sove za must-have, naravno da kupci poput sljedbenika izričito traže ono što je in. Nije lako biti svoj, ostati dosljedan i držati se svojih uvjerenja i pravila, ali pravi kupci to prepoznaju, kaže Anabela.

Konkurencija? “To je nešto kao u osnovnoj školi kada mi je prijateljica bila skrivena motivacija, u kasnim večernjim satima bi gledale jedna drugoj na prozor i u slučaju da je jednoj od nas upaljeno svjetlo u sobi, aludirajući da uči, odmah bi i druga otvorila knjigu. Konkurencija je pozitivna, jer biti monopol na tržištu daje potpunu dominaciju na tržištu, ali za posljedicu onemogućava kontinuirani napredak.”

Najdraža boja – crna, jer je to boja elegancije, čistih linija, jake osobnosti i samouvjerenosti. U kreativnom smislu voli pudraste boje, boja ciklame, petrolej, prljava menta. Inače je, priznaje, poznata po stilskom izražajnom sredstvu usporedbe, pa joj se prijateljice smiju kada za svaku boju ima svoj način viđenja i naziva.

“Svatko u sebi ima dar za stvaranje bilo u glazbenom, likovnom, kulinarskom ili modnom izričaju, nebitno. Najvažnije je voljeti to što radiš, vjerovati u sebe, ne pokolebati se ružnim kritikama i lažnim savjetima. Okružite se ljudima koji cijene to što radite, potiču vas i uživajte u svemu tome, jer nije cilj postati razvikan brand i zaraditi mnoštvo na tome, nego radost stvaranja. Tad taj hobi dobiva na važnosti.“

Ako vas zanima nešto više o Anabeli, možete ju posjetiti na njenom blogu i vidjeti njene kreacije. Anabela često posjećuje sajmove, a najviše voli raditi po narudžbi, zato pazite što želite, moglo bi vam se i ostvariti! Sljedeći put možete ju naći na Slama land art festivalu koji se održava od 8. srpnja do 14. srpnja 2013. u Osijeku, ili na Sajmu antikviteta!

Do kićenja!

In search of a Soulmate?

Tags

accesories, accesorize, boje, Caffe bar Knjiga&Kava, crna, diy, handmade, Hrvatska, inspiracija, konac, kreativnost, ljeto, materijali, metalni ukrasi, moda, narukvice, Osijek, pastelne boje, punk, rpza, Sajam antikviteta, Soulmate, spike, svilene vrpce, Tvrđa, zakovice

              In search of a Soulmate?

Dina je studentica Pravnog fakulteta u Osijeku, ima 22 godine i voli nakit. Voli ga toliko da ga i sama pravi, upravo po svom ukusu. Nježne pastelne, roze, žute, plave i tirkizne boje upotpunit će svaku odjevnu kombinaciju, posebno onu ljetnu.

Od nakita, osobito voli narukvice i prstenje. Na ideju stvaranja vlastitog nakita došla je praćenjem stranih i domaćih modnih blogova te je poželjela i nešto svog stila ugraditi u nakit, baš onakav kakav si je zamislila. Tako je nastao Soulmate.

Materijal koji prevladava u izradi narukvica je konac koji kombinira sa svilenim vrpcama i metalnim ukrasima. Spikeovi njenim narukvicama daju poseban punk štih i moguće ga je ukombinirati i s alternativnim stilom odijevanja.

Inspiracija joj dolazi sama od sebe dok kupuje materijale. Izrađivanje narukvica ju opušta, a na taj način se odmara od drugih obveza, kaže Dina.

Cijenu proizvoda definira prema materijelima koje ulaže u narukvice.

Kupuje najkvalitetnije materijale koje može pronaći, jer pri izradi narukvica jedino s njima može postići sanjarski izgled narukvica, kako bi zadržala svoj prepoznatljivi Soulmate stil. Tek je počela izrađivati nakit i s vremenom uči koji su materijali kvalitetniji i koje će koristiti ponovno, a koji će biti tek probna verzija onoga što zapravo želi postići. Cijena njenog nakita je prihvatljiva s obzirom da se radi o ručnoj izradi,  kao i kvalitetnim materijalima.

Počela se baviti izradom nakita nedavno, ali se nada da će u skoroj budućnosti, kao i dosad, biti prisutna na sajmovima i sličnim mjestima.

Dok god ima inspiraciju i dok ju izrada nakita ispunjava planira stvarati i izrađivati. Dosad ste Soulmate nakit mogli vidjeti na sajmovima “Žene za žene” u Caffe baru Knjiga&Kava.

Priznaje da danas nije lako baviti se kreativnim radom, s obzirom da je potrebno dosta ulaganja u skupe materijale. Za izradu jedne narukvice potrebno je oko sat vremena.

Narukvice izrađuje prema svojoj trenutnoj inspiraciji, a ponekad ih izrađuje i po želji kupaca, dakle radi i po narudžbi. Ako netko voli određene boje, stil ili ima neku ideju kako dodatno začiniti Soulmate narukvice, može se javiti Dini na njenoj Soulmate FB stranici.

Najdraže su joj naravno pastelne boje, ali i crna koja daje narukvicama ozbiljniji i elegantniji izgled. Mladim kreativcima poručuje da ne odustaju lako, da se što više trude i da prihvate konkurenciju kao izazov.

Dinu možete naći i na sljedećem Sajmu antikviteta koji će se održati 1.6.2013. u osječkoj Tvrđi. Posjetite nas i možda baš tada naletite na svog soulmejta.

Tschuss!

“All we have to decide is what to do with the time that is given us.” J.R.R. Tolkien

Tags

accesories, accesorize, drvene perlice, Earring fairy, glina, hand-made, handmade, Hrvatska, inspiracija, kopčice, kreativnost, ljubav, LOTR, materijali, motanje, nakit, naušnice, Osijek, perlice, pečenje, recikliranje, rukotvorine, tehnike, tkanina, žica

Zove se Ivana, rođena  je Požežanka, ali živi u Osijeku već gotovo 15 godina i obožava  ga. Osijek je njen grad, po svim kriterijima. Inače, po struci diplomirana pravnica,  ali radi kao koordinatorica za prigovore korisnika u Službi za korisnike. Priznaje da jako puno čita, sve i svašta, a obožavateljica je fantasy-a. Uživa u  vožnjama biciklom, kuhanju – a posebno pečenju kolača. Sretno je udana, a njih dvoje imaju i zajedničku ljubimicu, macu Joy. Kao studentica je uvijek gledala lijep nakit po trgovinama, ali si ga nije mogla priuštiti. Tako ga je počela sama raditi, uglavnom ono što se njoj sviđalo i što je sama htjela nositi. Zna šivati, pa ponekad preuredi i neki komad odjeće, sašije torbu, ukrašava teglice, pomalo se bavi decoupageom, bojama za staklo, ali  uglavnom za svoj gušt.

Kako nažalost ne živimo u doba vilenjaka, patuljaka i čarobnih napitaka, ona je tu da nam kroz svoj nakit pruži doživljaj tog mističnog svijeta u kojem je sve moguće i koji je danas zarobljen većinom samo u knjigama.

Earring Fairy,

nakit koji je izrađen s puno pažnje, ljubavi i posvećenosti detaljima, namijenjen je svima koji vole romantičan, starinski stil.

Voli svašta isprobavati, da vidi može li ona to sama učiniti, dakle iz znatiželje i izazova. Kako joj  je posao dosta stresan, ručni radovi su joj na neki način i odmor od stresa na poslu. I sama voli nositi nakit, a posebno naušnice. Izrađuje nakit od svega što joj dođe pod ruku. Na početku je najviše radila s polimernom glinom (Fimo, Sculpey). Sada radi i sa žicom, drvenim, staklenim i plastičnim perlicama, a nekada i sa tkaninom. Dosta reciklira jer često od prijatelja dobije perle, stare komade nakita koje onda prepravi i od njih nastane nešto novo. Inspiraciju često dobiva  iz okoline, ali i iz filmova, serija i na internetu. Muž joj, kaže, ima više likovnog smisla, pa joj on zna dati ideju za kombinacije boja ili neki zgodan oblik kojeg se sama ne sjeti.

Veseli ju cijeli postupak, od ideje s kojom se zna probuditi ujutro i ne može stati dok je ne realizira, do nošenja nakita. Najdraže joj je kad nešto napravi s pomisli na neku osobu koju poznaje i ona to vidi i bude oduševljena. Nema  razrađen proces definiranja cijene svojih rukotvorina. Budući da je  cijena materijala relativno niska, jer se radi uglavnom o naušnicama, naplaćuje toliko da pokrije materijal. Kod nje  se radi o radu iz ljubavi, a ima stalan posao, pa ju zadovoljava zarada kojom pokriva troškove nečega čim se voli baviti.

Kaže i da uvijek ostane malo novčića i za druge sitnice (novu knjigu, novu torbicu, kavu s prijateljicama i sl.) Primjerice, naušnice uglavnom naplaćuje do 40 kuna. Želi da si ljudi mogu priuštiti taj nakit i da ne moraju odvojiti dvije dnevnice za jedne naušnice. Prijateljice ju trenutno gnjave da se podcjenjuje, ali voli što puno poznanica nosi njene naušnice i uživaju u njima, a nisu za to morale dati malo bogatstvo.

Trudi se da svaki komad bude unikatan i čak i kad ponovi neke naušnice po narudžbi, one nikada nisu iste, kao one industrijski proizvedene. Možda razlika u cijeni i u kvaliteti nije tolika, kaže Ivana, jer  radi sa sličnim materijalima, a kako je svijet globalno selo, dijelovi često dolaze s istog mjesta. Možda je razlika u tome što je u svaki komadić koji napravi uloženo veselje, ljubav i puno truda i netko će tu pozitivnu energiju nositi sa sobom u nakitu.

Ima nasumičan stil stvaranja. Vidi nešto lijepo pa proba napraviti nešto slično, ali u svom stilu. Ili zamisli dvije boje na naušnicama (jednom je bila u pitanju narančasto-ljubičasta kombinacija) i jednostavno – mora ih napraviti. Nema nikakvog obrazovanja u izradi nakita, pa često online traži tehnike kako nešto napraviti i izluđuje samu sebe dok ne uspije.

Zasad je ovo ipak uglavnom rad iz ljubavi, ne zna bi li imala inspiracije stvarati nekakve linije nakita i bi li joj to odgovaralo ako bi bila pod pritiskom da nešto mora konstantno proizvoditi. Izrada nakita ju jako opušta i smiruje. Ideje nekada dođu jednostavno, ali nekad kao da ima blokadu, pa se zna početi igrati sa žicom, složiti perlice, prosurfati internetom, da se odblokira. Uglavnom se ne tjera na inspiraciju, jer to ne završi dobro, samo bude frustrirana. Kako je samouka, sam proces izrade zna biti zahtjevan, bude polomljenih noktiju, psovanja, bacanja nečeg što joj se ne sviđa u smeće. Ali to brzo zaboravi i najbolje je veselje kad nešto dovrši i to izgleda točno kako je zamislila.

Misli da je malo isplativo i da nije nimalo lako danas se baviti kreativnim radom. Divi se onima kojima je to jedini izvor prihoda, jer je rizično, ali lijepo je zarađivati svojim kreativnim radom. To vjerojatno uravnotežuje teškoće koje imaju kreativci i zato se time i dalje bavimo, kaže naša Earring Fairy. Vrijeme za izradu ovisi o komadu, ali često traje i par sati, od oblikovanja i pečenja elemenata, motanja žice, nizanja perlica, sastavljanja kopčicama, lijepljenja i sl. Uz to je perfekcionist, sve mora biti uredno i izgledati kako treba, na polimernoj glini se ne bi trebali vidjeti tragovi prstiju i sl. pa i to oduzima vremena.

Vrlo rado pravi po narudžbi, ali uglavnom joj osobe koje naručuju vjeruju, dobije smjernice, boju i oblik, pa sama da tom komadu neki svoj pečat. Rijetko je radila da joj je netko dao sliku i sl. i rekao kopiraj to. Trenutno najdraža boja joj je zelena, ali voli crvenu, ljubičastu i crnu.

Priznaje i da nije ljubiteljica pastelnih boja. Voli prirodne motive, lišće, cvijeće, svuda stavlja neke cvjetiće, ali voli i apstraktne motive. Također ju više privlače starinski, možda malo romantični motivi, nije baš za neki jako moderan nakit.

Sviđa joj se viktorijanski nakit, npr. kameje, i rimski nakit. Obožava dizajn vilenjačkog nakita i ukrasa u filmu Gospodar prstenova, i veliki je LOTR fan.

„Kreativnost je važna, tjera nas naprijed i daje pečat svijetu oko nas i svakako je treba poticati. Ako imate neku ideju treba pokušati, riskirati, nikad ne znate što se može dogoditi i nastati iz toga. A ako možda ne uspijete to pretvoriti u nešto čime ćete se baviti i zarađivati za život, to uvijek može biti izvor veselja i opuštanja kao hobi.“

Originalnost nije lak zadatak, nikako – smatra Ivana. I sama traži inspiraciju na internetu, u radovima drugih. I iako se trudi ne kopirati nikoga, to je jako teško. Nekad joj se čini da je sve već izmišljeno, ali svaki dan pobije tu misao i smisli nešto novo. Iako se ne smatra umjetnicom, nego više hobisticom, misli da je lojalna konkurencija uvijek dobra jer se tako potiče različitost, ali nelojalna konkurencija je nešto čega bi se svi trebali kloniti.

Ivanu možete naći i na sljedećem Sajmu antikviteta koji će se održati 1.6. na prostorima Tvrđe, te na njenoj Facebook stranici.

“The world is indeed full of peril and in it there are many dark places.
But still there is much that is fair. And though in all lands, love is now
mingled with grief, it still grows, perhaps, the greater.”
― J.R.R. Tolkien, The Lord of the Rings

Sajam antikviteta 5. Dani vina i turizma 2013.

Tags

accesories, antikviteti, Aynessories, Bohemian Sisters, broševi, Caffe bar Knjiga&Kava, Flower Power, hand-made, Hrvatska, kreativnost, materijali, moda, modni dodaci, naušnice, ogrlice, Osijek, pamuk, promicanje kreativnosti, recikliranje, rukotvorine, Sajam antikviteta, stvaralaštvo, tekstilni proizvodi, torbe, umjetnici, umjetnost, vintage, Zvuk Prirode

Sajam antikviteta koji se već tradicionalno održava u Tvrđi, svake prve subote u mjesecu, ovaj put ugostio je mnoge nove umjetnike, pa i najbolje vinare i fiš majstore. Tako je i ove subote, 4. svibnja, održan peti ovogodišnji sajam.

Nakon trećeg po redu sajma nakita “Žene za žene” u Knjizi & Kavi, odlučili smo posjetiti i Sajam antikviteta, po prvi puta kao izlagači i predstavnici Udruge Zvuk Prirode – i susreli se s mnogo znatiželjnih pogleda, i pozitivnom šarenom atmosferom. Udruga Zvuk Prirode djeluje u svrhu promicanja interesa i aktivnosti djece i mladih, poticanja kreativnosti, inovativnosti i ekspresije djece i mladih, promoviranja kulturno-umjetničkih sadržaja, te približavanja umjetnosti lokalnoj zajednici i društvu. Poticanje komunikacije među mladima, kao i razvoja poticajne poduzetničke okoline za mlade umjetnike (rukotvorce), te proizvodnja kvalitetnih i inovativnih tekstilnih proizvoda i nakita od ekoloških i recikliranih materijala, iznimno su nam važni zajednički ciljevi.

Nakon duge zime, stara jezgra Osijeka je ponovno oživjela, a ni sunce koje se može usporediti s onim u ljetnim mjesecima, nije nas spriječilo da uživamo u mirisu langošica koji se širio zrakom, i pogledu na sve te antikne stvari koje su ljudi donijeli sa svojih starih zaboravljenih tavana.

Naš nakit izvrsno se uklopio u koncept sajma. Starine i vintage predmeti, odjeća, torbe, domaći med, kupinovo vino, kolači, fina domaća peciva, nudili su savršen subotnji provod za obitelji s djecom. Ovo je odlično mjesto za mlade i neafirmirane dizajnere i umjetnike, koji su Sajmu dali dodatnu kreativnu notu.  Svi oni koji vole pomaknute stvari, stil i koncept mode, pohrlili su k nama.

Od klasičnog do alternativnog stila, za svakoga ponešto – i što je najvažnije, svaki komad je poseban po tome što je izrađen vlastitim rukama, s puno uložene ljubavi, strpljenja i mašte.

Nešto novo, nešto staro, nešto reciklirano.

Svojim sudjelovanjem na ovakvim događanjima želimo potaknuti mlade samouke ili obrazovane dizajnere odjeće i nakita da nam se pridruže i da zajedno donesemo promjene, ne samo u kreativnom smislu, nego i u stavu koji danas prevladava među mladim ljudima. Samo i jedino zajedničkim snagama, možemo utjecati na budućnost.

Osijek je nekada bio centar tekstilne industrije, a sve je počelo sa običnom zadrugom krojača. Sve je počelo kada se 1945. godine ujedinilo 12 krojača sa svojim šivaćim strojevima i formiralo krojačku zadrugu „Slavonija“. Njima su se brzo pridružili novi majstori i već nekoliko godina kasnije, zadruga se pretvorila u tvornicu odjeće i rublja. S proizvodnih traka „Slavonije“ izlazilo je mjesečno blizu 40 000 komada raznovrsnih odjevnih predmeta. Asortiman je bio brižno odabran, a sastojao se iz muških odijela, muških i ženskih kaputa i ogrtača. Sljedećih godina “Slavoniji“ su se pripojila i druga manja poduzeća. Kupili su se novi strojevi i broj zaposlenih se povećao, a 1962. godine tvornica je objedinjena sa svim pogonima i upravom, i od tada je poslovala pod imenom „Slavonija“, industrija modne konfekcije.

 

Ako smo mogli nekad, možemo i danas. U nešto drugačijem ekonomskom, gospodarskom i političkom ozračju nego davne 1945., proizvodni hand-made i DIY koncepti rastu i šire se i u mainstream modnu industriju.

“Here’s to the crazy ones. The misfits. The rebels. The troublemakers. The round pegs in the square holes. The ones who see things differently. They’re not fond of rules. And they have no respect for the status quo. You can quote them, disagree with them, glorify or vilify them. About the only thing you can’t do is ignore them. Because they change things. They push the human race forward. And while some may see them as the crazy ones, we see genius. Because the people who are crazy enough to think they can change the world, are the ones who do.”

Slike: Osijek.Online.com, Osijek031.com, Aynessories, SiB.hr

Nakit: Nellin kutak (Sanela Raguž), JunkJewellery (Ivana Kuna), Aynessories (Martina Ižaković), Majine duminice (Marija Varžić), Shivulja Shiva (Ines Shehu), Švelja Obrt (Željka Geto), Bohemian Sisters (Victorija Druško, Ivana Parađiković), Ivana De Marchi Hrupački, Šmizzzla (Tihana Dretvić), Soulmate (Dina Mastelica), Flower Power (Ivana Tol), Špajzić

Without Border.. Fashion Disorder.

Tags

ambicije, atelje, blejzer, blog, Blond and Blondish, Coco Chanel, detalji, dizajn, eko-koža, EYOS desgin by Manuela Lovrenčić, Fashion Disorder, gypsy, HyMy, identitet, inspiracija, knjige, kolekcija, kreativna scena, krojevi, marketing, moda, modni blog, modni dizajn, modni dodaci, modni savjeti, modni trendovi, nakit, odjevni predmeti, Osijek, pamuk, printevi na tekstilu, proizvod, putovanja, radionice o modi, rukotvorci, sajmovi, Sanja Martinović Marjanović, seminari, siva haljina, snovi, stvaranje, svila, torbe, trud, tržište, umjetnici, vintage, viskoza, vizije, without border, šeširi

Sanjar i buntovnica, nemirna duha, uvijek u potrazi za nečim novim…

obožava trenutke u životu, jer ga oni čine potpunim.

Jedna od osoba koja ju je osvojila svojom modnom ideologijom je Coco Chanel.

“Fashion is not something that exists in dresses only. Fashion is in the sky, in the street, fashion has to do with ideas, the way we live, what is happening.”

Upoznajte Manuelu Lovrenčić.

“Dizajn je nešto što vjerujem da živi u meni od kad sam prvi put počela crtati. Iako još nisam bila svjesna svoje naklonosti istom, s vremenom je postalo samo dio mene i jednostavno potreba bez koje više ne mogu.. nešto poput zraka!”, kaže simpatična Manuela, koja je odnedavno ispunila jedan svoj dugosanjani san. Fashion Disorder je projekt ove diplomirane osječke modne dizajnerice, a nudi ne samo drugačiji pogled na modu, već i unikatne odjevne predmete i modne dodatke po vrlo pristupačnim cijenama, te besplatne modne savjete. U svom novootvorenom ateljeu će organizirati i modna snimanja, fotografiranje modnih editorijala, radionice i seminare o modi, što je veliki pomak za osječku modnu scenu, a posebno za mlade neafirmirane dizajnere, fotografe, blogere i rukotvorce koji se žele dodatno educirati i proširiti kreativne horizonte.

Cilj je stvoriti jednu kolektivnu kreativnu kritičnu masu, koja će privući sve one koji žele doprinijeti ovom pokretu i sudjelovati u stvaranju zajedničkog umjetničkog izričaja, s naglaskom na međusobnu suradnju.

Stvoriti nešto iz ničega – najveći je izazov u kojemu se nađu svi umjetnici, pa tako i modni dizajneri. To je bio jedan od onih snova za koji se Manchi uvijek nadala da će se ostvariti – kada za to dođe pravo vrijeme. Ne misli stati na ovom – ovo je njena luka, ali brodovi iz nje uvijek plove u nove avanture.

What do you do when you realize all your dreams have come true?

Njen razvoj kroz svijet mode i dizajna je ovisio isključivo o njoj samoj, vlastitoj intuiciji i trudu, i priznaje da nije uvijek bilo lako. Međutim nikada nije digla ruke od onog što voli. Dugogodišnje iskustvo i učenje počelo se isplaćivati: posjeti sajmovima mode, literatura, pisanje bloga, ispitivanje tržišta, razvijanje krojeva i stvaranje vlastitog identiteta bilo je posuto suzama i srećom. Sve što je do sada postigla njenih je ruku djelo, i time se najviše ponosi. Sretna je što su ju roditelji, obitelj i prijatelji uvijek podupirali, jer je to puno pridonijelo njenoj upornosti i ambicijama. Ništa nije došlo servirano, radila je naporno za ostvarenje svojih snova i zato je, priznaje, sve nekako slađeg okusa jer zna da je unatoč svemu bila hrabra i borila se za sebe. Koliko god bilo teško, ponovila bi sve što je dosada prošla još 1000 puta.

“Ne mogu niti opisati sve one osjećaje koji su me obuzeli onog trena kad sam stajala ispred svog ateljea znajući da sam ostvarila jedan od svojih snova.”

Kaže da uvijek slijedi intuiciju, umjesto nametnutih modnih trendova, jer je oduvijek radije pomjerala granice i prkosila modnoj gravitaciji. Nije išla u ekstremna odstupanja, ali svakako voli dodati vlastiti začin u stvaranju kolekcija ili modela. Inspiracija joj najčešće dolazi spontano, kroz glazbu i knjige koje čita, inspiriraju ju oblici, svijet koji ju okružuje, raspoloženje, i putovanja. Kad to sve spoji u jednu modnu priču koja izmami osmijeh njenim kupcima, to je onda recept za sreću!

Važno je naglasiti da Manuela surađuje s mnogim umjetnicima iz Osijeka i okolice, a u svom ateljeu, uz vlastitu kolekciju nudi i modne dodatke lokalnih umjetnika i rukotvoraca koje ste već imali prilike upoznati.

Blond and Blondish, HyMy by Petra ♥

Manuelina posebnost je i u tome što želi ponuditi nešto drugačije od onog što su ljudi navikli kupovati u trgovinama i shopping centrima, te dati im do znanja da dizajnerska, i još k  tome unikatna odjeća – ne mora nužno biti vrtoglavo visokih cijena. Bilo bi joj izuzetno drago kad bi ljudi prepoznali i prihvatili njezin modni izražaj kao malu igru u kojoj bi dozvolili sebi da budu posebni.

Njene kreacije nosi zaista širok  spektar žena: od studentica, do poslovnih žena, odvjetnice, novinarke, glumice, manekenke, rokerice i punkerice. Voli tu raznolikost jer je to ono što je zapravo i željela postići. Ima li što divnije od toga kad shvatiš da ono što radiš može zadovoljiti puno različitih ukusa, priznaje Manchi.

“Rekla bih da naginjem rock chic varijantama, međutim više se odjevam prema dnevnom raspoloženju, tako da u mom ormaru ima od kožnih jakni, do gypsy suknji i cipela sa vrtoglavim potpeticama. Ono što posebno volim su detalji; upečatljiv nakit, šeširi i torbe! Od bake sam nasljedila ljubav prema vintage komadima i shoppingiranju po raznim sajmovima na kojima se mogu pronaći zanimljivi modni detalji, ali i  odjeća.”, kaže Manuela za svoj osobni stil, koji ugrađuje i u svoje kreacije.

Manuela dolazi iz Ivanić grada, a u Osijek se zaljubila još prilikom svog prvog posjeta 2008. Voli ležernost i mirnoću ovog grada. Smatra da su ljudi u Osijeku puno zanimljivije odjeveni nego u Zagrebu i uživa u različitostima. Misli da je marketing izuzetno bitan, no osobno uvijek teži dati umjetničku notu svakom projektu na kojem radi, ali i kvalitetno ga upakirati na gužvu tržišta.

Kreativni proces, od ideje do finalnog proizvoda opisuje kao zabavnu igru u kojoj jednostavno uživaš u svim tim bojama i krojevima. Jednostavno se preda novim idejama i detaljima i izvlači iz njih neke nove priče i vizije. Izbjegava raditi nove stvari dok je pod stresom ili loše raspoložena jer se u nekoliko navrata pokazalo kao loš izbor! Uglavnom radi sa prirodnim materijalima, najviše sa pamukom, viskozom i svilom, a u zadnje vrijeme dosta radi i na kreacijama izrađenim od eko kože i koristi dosta printeva na tekstilu.

…without border…

je osmislila njena draga prijateljica Sanja Martinović Marjanović koja je odgovorna za vizualni dio brenda; ona radi na video i foto kampanjama, te na PR-u brenda. Ideju je dobila kada je završavala video za najavu otvorenja i same Fashion Disorder kampanje, a Manueli se učinio tako efektan i istinit.

Fashion Disorder upravo doživljava takvim.. bez granica.

Kreativcima poručuje: “U vlastitom razvoju treba raditi na sebi i stalno ispitivati tržište, te raditi na dobrom marketingu vlastitog proizvoda! Ako vjerujete u sebe i ono što radite, ne dižite ruke od toga ni kad vam je najteže! Samo je nebo granica!”

Ideologija iza Fashion Disordera uključuje mnogo stvari koje su ključne za razvoj i napredak osječke kreativne scene, a planova je mnogo. Teško je izmisliti nešto novo, a da to već netko prije nas nije izmislio. Nije potrebno toliko se povoditi za idejama iz modnih časopisa, iako ih priznaje Manuela, lista na tone – jer najviše voli šuškanje papira pod rukama, posebno ako je na njemu odštampan i koji modni članak. No najbolje ideje nastaju kad zatvori oči i filtrira misli, a nove kolekcije se nižu jedna za drugom.

Manueli želimo ostvarenje baš svih snova.

Sanjajte i dalje.

Life is too short to wear boring clothes.

Outfits: Siva haljina EYOS design by Manuela Lovrenčić

Tamnoplavi blejzer EYOS design by Manuela Lovrenčić

Slike: slipknot03 Photography

Uživale smo u Manuelinim kreacijama na ovako lijep i sunčan dan!

Hvala Manueli i Victoriji sa J.

GalaxyNextDoor for Liebster award? Yes please.

Tags

Alan Ford, baobabi, blog, Blue Turpentine Blog, Bohemian Sisters, buvljaci, farbanje, glazba, handmade, hrana, Hrvatska, Kawaii princess, knjige, kreativnost, kuhanje, lemuri, Liebster nagrada, lifestyle, Madagaskar, Maje Zmaje, Osijek, perfekcionist, Poisson D'avril, Poster of a Girl, star wars, tetovaža, vintage, šivanje, životinje, činjenice, čokolada

Maje Zmaje, drage cure koje vole vintage odjeću, namještaj i sitnice, makeover projekte, šivanje, ljepljenje, farbanje, kreativne ljude, handmade, kuhanje i druženje, knjige, glazbu, koncerte, buvljake, skitanje – a usput pišu o malim stvarima koje svaki trenutak čine ljepšim, i vode zanimljiv lifestyle blog, nominirale su me za Liebster nagradu. wOw!

Ova nagrada se dodjeljuje blogerima koje prati manje od 200 ljudi, s ciljem podizanja čitanosti, a funkcionira po principu lančanog pisma. Razlika je u tome što u slučaju da ipak ne proslijedite ovo pismo, neće vas iznenada udariti kamion koji prevozi nuklearni otpad. Kada primite nagradu potrebno je da:

napišete 11 random činjenica o sebi,

odgovorite na 11 pitanja koje Vam je postavila osoba koja Vas je nominirala,

odaberete i nominirate 11 blogova koje prati manje od 200 ljudi i označite ih te ih o tome obavijestite na njihovom blogu (ne možete nominirati osobu od koje ste dobili Liebster nagradu),

napišete 11 pitanja na koje trebaju odgovoriti blogeri koje ste nominirali.

Jeste li primijetili fascinaciju brojem 11? :)

11 random činjenica o meni:

Svakodnevno koristim planer.

Ne vidim život bez jogurta, čokolade i glazbe.

Volim biti kreativna jer me to ispunjava i osjećam se korisno.

Perfekcionista’.

Mrzim neodgovornost.

Dobro funkcioniram pod stresom.

Ovisnik o Tumblru.

Život vidim kao priliku za smijeh.

Ponekad sam lijena i to me živcira.

Volim Star Warse.

Jedva čekam svoju prvu tetovažu.

Dakle, počujmo ove moje pametne i zanimljive odgovore na Zmajina pitanja.

Koja Vam je najdraža uspomena iz djetinjstva?

Hm, dugoročno sjećanje me nešto slabije služi, ali izdvojila bih svoj prvi posjet zoološkom vrtu. Životinje su mi uvijek bile fascinacija i česti prijatelji, uz naravno, one imaginarne.

Kad bi mogli odabrati bilo koju destinaciju za godišnji odmor, gdje bi to bilo?

Madagaskar. Zbog čega? Zbog baobaba. Oni su ujedno i nacionalni simbol Madagaskara. Ne mogu točno navesti razlog zbog kojeg su mi baobabi tako superkul, ali vjerojatno je kvaka u tome što izgledaju kao naopako drveće, s korijenjem prema gore. Oduvijek sam bila fanatik za nečim što je naopako i po svim standardima drugačije. Madagaskar je prelijep i iz drugih razloga. Lemuri. Freakin’ cute.

Tri stvari koje biste ponijeli na pusti otok su..

laptop, kokice i Studio Ghibli.

Koja Vam je najdraža izreka?

“Ko leti, vrijedi, ko vrijedi, leti, ko ne leti, ne vrijedi.”

Vaša ideja dobre zabave je…

fina i zdrava hrana. Gdje je hrana, tamo je i zabava. Provjereno. Hrana je novi alkohol.

Koji Vam je najdraži domaći kreativac?

Teško pitanje, ali rekla bih da je to Victorija jer s njom surađujem, imamo slične poglede na ono “što nam je lijepo”, a imamo i zajednički, zasad mini dizajnerski projekt Bohemian Sisters gdje smo se ujedinile u stvaranju nečeg što je samo naše, posebno i usudila bih se reći strašno zabavno.

Koji Vam je najdraži domaći blog?

Nažalost, ima ih više.

Blue turpentine blog, poseban i romantičan modni blog.

Poster of a Girl – zanimljiv i inspirativan lifestyle blog.

Hedonist Factory, mjesto gdje se sastaju fotografija, moda, zabava i priče zanimljivih pojedinaca koje morate upoznati.

Lost in a fairytale – inspiration, personal style, things she loves, fashion, cats.

Alter-Nacija ima tu jednu opsesiju da pokušava ukrotiti svoje misli uz pomoć tipkovnice.

Myaumania se bavi  japanskom uličnom modom i kulturom u Hrvatskoj i svijetu.

Najdraža knjiga?

Ana Karenjina. Znam samo da sam se totalno uživila u tu knjigu i da sam je pročitala u jednom dahu, što je valjda bio i cilj. Ali dobra knjiga ne ovisi o temi već o načinu na koji je ispričana. Tako da vjerojatno volim Tolstoja. Ok, I’m weird.

Kako se najbolje opuštate?

Hm, samo jedno mi pada na pamet. Vožnja biciklom.

Da uhvatite zlatnu ribicu, što biste poželjeli?

Mir u svijetu.

S kojom povijesnom osobom biste najradije popričali?

Doh. Pa s Tolstojem.

A evo i blogova koje odabirem za Liebster nagradu :)

Blue turpentine blog: http://blue-turpentine.blogspot.com/

Poisson D’avril: http://davrilpoisson.blogspot.com/

Poster of a Girl: http://posterofagirl210.blogspot.com/

Kawaii princess: http://fairyriot.wordpress.com/

Pitanja su sljedeća:

Preferirate li modne blogove, DIY blogove ili lifestyle blogove, i zašto?

Gdje (na internetu) dobivate najviše inspiracije?

Što vas je u zadnje vrijeme najviše oduševilo?

Koji vam je, u zadnje vrijeme, najbolji DIY recept?

Koji vam je u zadnje vrijeme najbolji recept (dakle napokon pričamo o hrani)?

Što je to što vas pokreće i motivira na kreativnost?

Što mislite o konceptu “kopiranja”? Je li danas uopće moguće zaštititi ideju i svojatati je?

Koja ti je najdraža depresivna pjesma?

Koji ti je najdraži lik iz filma, ikad?

Najdraži citat?

Noć ili dan?

Uživajte u proljeću, do čitanja!

Prstohvat kettlebella, jedna žlicica čučnjeva i 5 listića mm.. otivacije.

Tags

adrenalin, Bohemian Sisters, bolesti, Brazil, Brazil butt lift, brazilski ples, brzina, cirkulacija, depresija, eksplozivnost, energija, fleksibilnost, Flower Power, gluteus maximus, gluteus medius, inspiracija, izdržljivost, jahaće hlače, kettlebell, kreativnost, ljubavne ručke, motivacija, oblikovanje mišića, Osijek, outfit, podizanje stražnjice, pozitivna energija, salenjaci, samopouzdanje, snaga, stražnjica, svemir, trening, TRX, upornost, utezi, Uzak struk, velike okrugle guze, vježbanje, volja, čips, čokolada

Uzak struk i velike okrugle guze – prva asocijacija je Brazil, a svakim treningom korak smo bliže tom modelu, kaže trenerica Maja (od milja zvana Hitlerica).

Uvijek ste se pitali koji je to isprobani, stopostotno djelotvorni recept za dobru guzu, a na Coolinarici ga niste mogli pronaći? E pa to je zato jer ste tražili na krivom mjestu. A pravo mjesto je Rekreacijski centar “B”  u Osijeku. Tajna “Brazil butt lift“- a je vježbanje trokut metodom, koja obuhvaća vježbanje tri glavna mišića stražnjice iz više kutova. Podrazumijeva oblikovanje mišića gluteusa kako bismo dobili savršeno oblikovanu okruglu stražnjicu, podizanje stražnjice kako bi izgledala savršeno iz svakog kuta, i učvršćivanje stražnjice i bedara, te redukciju potkožnog masnog tkiva. Kako se kod nas na treningu popularno kaže – skidanje “salenjaka”, rješavanje “ljubavnih ručki” i “jahaćih hlača”. Brazil butt lift je kombinacija kardio i vježbi oblikovanja tijela, te brazilskog plesa koji će vam pomoći da izgledate božanstveno od iza. Kao što vidite iz priloženog, dobrobiti su mnogostruke.

No, lijepa i zaobljena guza nije samo produkt vježbanja na “brazilski način”, već i dodatne motivacije od strane trenera (čitaj vrhovnog vođe). Među pilates loptama, utezima, i čudnovatim TRX-ovima koji se tamo nalaze, velik dio ove brazilske priče je i  već spomenuta trenerica i leeeegica Maja koja je recept za dobru guzu otkrila prije nekoliko godina, kada se prvi put susrela s tim tipom vježbanja i odlučila ga podijeliti s nama – željnima znanja o gluteusima, i kako ih nagovoriti za rade za nas.

Za Maju, našu Brazil Butt lift eksperticu, vježbanje je način života i definitivno aktivnost  kojom puni baterije. Kada dođe na trening, sve što ju je tijekom dana možda i izbacilo iz balansa, u tih sat vremena – jednostavno zaboravi. Sve što se događa izvan dvorane i daleko od treninga, tamo i ostaje.  Vježbanje, kao i svaka druga aktivnost zahtijeva stalan rad, kreativnost, inovacije, i na taj način, Maja ne dopušta da joj vježbanje ikada dosadi. U svaki trening ulaže sve, daje 110 % i to isto očekuje od polaznica koje su kod nje došle u potrazi za nečim što će ih dovesti u formu prije ljeta, a možda i toliko privući da će im takav način tjelovježbe postati svakodnevica.

Cure sa treninga su joj najveća motivacija i inspiracija. Priznaje da je uvijek uzbuđena prije treninga, razmišlja o tome hoće li im se svidjeti nove vježbe, nove pjesme, i kako da ih još više motivira. Ali kad dođe i vidi  koliko cure imaju volje i žele raditi, kada joj predlažu neke svoje ideje, i kada na njima vidi koliko puno očekuju od svakog treninga, normalna stvar je da im želi ta očekivanja i opravdati.

Kao nekoliko bitnih prednosti vježbanja ističe pravilnije držanje tijela, fleksibilnost, mobilnost kukova, sveopće poboljšanje psihofizičkog stanja organizma, da ne spominjemo kako je to uz dobru prehranu, najbolji lijek za kronične bolesti, depresiju, jačanje muskulature, bolji san, poboljšanu cirkulaciju (bacanje celulita u zaborav),  te podizanje energije i samopouzdanja.

Najviše ju razvesele, naravno, pozitivne reakcije vježbačica. Voli kada joj se pohvale vidljivim rezultatima, pozitivnim komentarima svoje okoline, kada joj prijave da ih je netko uhvatio za guzu, zviždao za njima ili kada joj prepričaju neki ljubomorni ispad svojih poznanica. “Cilj svakog treninga je da sutradan ne zaboravimo da smo  jučer bili na treningu, to jest da se rezultati osjete”, kaže Maja. Iz vlastitog  iskustva, a i viđenog, mogu reći da se osjete, a i vide, samo je potrebna volja i upornost.

Kod svih vježbi, bit je da istovremeno radi što više mišića, a velika većina vježbi najviše pogađa donji dio leđa, stražnjicu, noge i trbuh, što su kod većine najslabiji dijelovi tijela. Svakim treningom razvijamo sposobnosti koje su nam potrebne za svakodnevni život – tipa snaga, brzina, izdržljivost, eksplozivnost, fleksibilnost.

O prehrani koja bi se uz treninge trebala kombinirati, kako bi rezultati bili vidljiviji, Maja kaže da treba jesti sve, ali u ograničenim količinama, što šarenije – to bolje. Jedan je život, treba sve isprobati – ali se treba znati i kontrolirati. “Preporučuje se jesti što manje prženih i preslanih jela (znači čips otpada), bijelo brašno zamijeniti raženim i integralnim, kolače sa običnom čokoladom, i što manje majoneze i… mislim da je to i više nego dovoljna žrtva ako uz to još i treniramo!” Hvala Majo! :)

Priznaje da se čak i njoj dogode dani kad joj se ne da, i baš bi htjela ostati kod kuće gledati neki glupi film i jesti kokice, ali se sjeti mase puta kada je ipak na kraju otišla – i već na putu do RCB-a joj se vratila volja za treniranjem.  Curama preporučuje da se u svrhu motivacije uslikaju prije nego krenu na trening – iz više kuteva naravno, i svaki mjesec same prate svoje rezultate. Kada prvi puta vide promjenu na svom tijelu, teško da će ikada ostati samo na tome, kaže iz iskustva Maja.

Naša Maja  uživa u svom trenerskom zadatku, i pokušava biti što veći uzor i poticaj svojim curama, kao što je i njoj njezin trener. Trener naravno ne mora biti strog, mora samo znati dovoljno motivirati svoje vježbače da sa jednakom voljom i željom vježbaju, i tako dođu do rezultata. Adrenalin i pozitivna energija su zagarantirani, a moguće je i lansiranje izvan Mliječne staze i otkrivanje mišića za koje nismo ni znali da ih imamo, ukoliko se vježbe ispravno odrade,

– jer kad Maja energično poviče “guzu gore”, “stisni guzu”, “još malo izdrži”, malo je onih koji je ne poslušaju. A poslušaju jer znaju da to što rade, rade za sebe, i da će se trud isplatiti.

Novi članovi i oni željni znoja i muke u pozitivnom smislu, mogu bilo kada doći i isprobati Brazilski butt lift, jer je prostor u kojem radimo dosta velik, a termini su svaki dan.  Nema početničkih grupa jer cure uvijek mogu izabrati svoj intenzitet vježbanja – svi smo zajedno, pratimo i potičemo jedni druge da i novi što prije napreduju. Dva puta tjedno u pravilu su intenzivnji treninzi, ali u tome su se okušali su se i oni koji su tek počeli s treniranjem. Budući da radimo u vremenskim intervalima i serijama, svatko može dati maksimalno od sebe i cijelo vrijeme raditi svojim tempom.

Do sljedećeg čučanja, uz naš poznati moto:

A o kvaliteti vježbanja prosudite sami!

Hvala Victoriji, Ankici, Matei, Ivani, heroini Maji i RCB-u :)

Outfits: Galaxy tajice Bohemian Sisters

“Back to future” prsluci Bohemian Sisters

Zebra/tigraste tajice Bohemian Sisters

Nakit, ukrasi za kosu i tiare Flower Power

Razbijanje predrasuda “s drugom rukom iz minusa”

Tags

H&M, hipiji, hipsteri, Hitchcock, jeftini shopping, kvaliteta, Mango, Marks & Spencer, modni ormar, Nike, Osijek, predrasuda, Primos Outlet, rabljena odjeća, recesija, retro, robne marke, Second hand shop, vertigo, vintage štovatelji, šopingmanije, čudaci

Second hand shopovi niču kao gljive poslije kiše, i to ne bez razloga. Konkurencija nikad nije bila jača, a shopovi takve vrste nikad posjećeniji. Recesija je uzela maha, a ljudi su odlučili pametnije investirati svoj teškom mukom zarađeni novac.

Neki se sigurno pitaju zašto bi netko kupio odjeću koja je rabljena, i groze se same pomisli na to da nose nešto što je nosilo neko drugo ljudsko biće prije njih.”Ne daj Bože!” “To rade samo čudaci,

prokleti hipiji,

i retro i vintage štovatelji koji misle da su kul jer nose stvari kojima je istekao rok trajanja”.

I hipsteri, da, ne zaboravimo hipstere.

Što danas znači biti hip i moderan?

Misli li se pritom na robne marke, cijenu, ili kvalitetu?

Jer to troje nema veze jedno s drugim. Postoji mnogo varijacija na temu.

Moderno, markirano, kvalitetno  i skupo.

Moderno, markirano, traljavo i skupo.

Moderno, nemarkirano, traljavo i jeftino.

Traljavo u ovom slučaju znači odjeća koja je šivana s minimalnim utroškom i kvalitetom materijala, konca, struje i vještine. Ali je redovno napravljena u barem 100 000 kopija.

Ali sve je, kao što vidite moderno – jer se pod modernim i prodaje, a kvaliteta se penje ekvivalentno sa cijenom. Pa, onda nama koji nismo spremni izdvojiti određene cifre (od kojih se često prisjetim dobre Hitchcockove “Vrtoglavice”) za jednu majicu veličine kuhinjske krpe, ne preostaje ništa drugo nego da kupujemo stvari koje će nakon 5 pranja u veš mašini izgledati kao da su prošle kroz bitku na Neretvi.

Newsflash.

Ljudi koji dolaze u second hand shopove dolaze tamo zbog uštede, ali i zbog mogućnosti pronalaska takvih bisera od stvari da je to skoro pa nevjerojatno. Rabljena odjeća, vjerovali ili ne, može biti kvalitetna, unikatna, posebna, za razliku od masovno naštancanih stvari u već nam poznatim trgovinama čiji sjaj polako umire jer se pokazalo da cure i dečki koji žele biti moderni, ipak ne žele izgledati kao međusobne kopije dok hodaju gradom. Osim ako se ne zovete Jura. Onda izgledate ovako.

Nekima miris starine vrijedi više od mirisa nove robe.

A sramota? Sramota je, ako je i postojala, ubrzo isparila, pa je umjesto sramote  postalo prihvatljivo, pa čak i poželjno u našim malim modnim ormarima imati neki komad odjeće koji je nakon više godina lutanja pronašao svoje mjesto pod suncem, ili mjesecom. Ovisno kakvom vrstom posla se bavite. Hm.

Žalosno je što u Hrvatskoj još uvijek ne postoji prava vintage scena, no postoji nekolicina ljudi koji znaju prepoznati kvalitetu i nosivost vintage odjeće, te ju nude i na tržištu. U svijetu, trgovine takve prirode imaju kultni status među mnogim umjetnicima, a u lijepoj našoj je još uvijek popularan mentalitet u kojemu je važno da se ima nešto novo i markirano unatoč činjenici da si, realno, to ne možemo priuštiti. Posljedično, dogodio se velik porast broja kupaca u ovakvim trgovinama. Takva odjeća je gotovo uvijek uvozna, iz Italije, Velike Britanije ili Amerike, a najčešće je unikatna, odnosno od svakog predmeta tu je samo po jedan konfekcijski broj. Baby second hand također je sve aktualniji koncept jer je poznato da je dječja odjeća najčešće skupa, a djeca ju i brzo prerastu.

Nedavno smo posjetile novootvoreni Primos Outlet u Osijeku, u Županijskoj ulici, i priupitali njegove vlasnike o nekim stvarima koje su nas kao strastvene shopingholičarke za jeftino, zanimale.

Primos Outlet za sada je mala firma čije sjedište je upravo u Županijskoj ulici, na broju 20a. Začetnik ideje je mlada osječka poduzetnica Jelena Dvornić. Primarno se bave jednim sasvim drugim poslom koji zahtijeva dosta putovanja po zapadnim zemljama, pa im je slučajno ponuđena i mogućnost kupnje viška robe velikih modnih kuća poput H&M-a, Manga, Zare, Diesela, Nike-a, Marks & Spencer-a itd. To je roba koja je u navedene trgovine naručena u prekomjernim količinama, i nije prodana tokom sezone – te je postala višak. Takva roba završi u Primos Outletu te se ona smatra outlet odjećom. Njihova second odjeća je i odjeća koju je netko kupio, imao i nosio možda koji dan te zamijenio za drugu veličinu ili model. Takva vraćena/zamijenjena odjeća u zapadnim zemljama ne završi ponovno na policama nego u trgovinama poput Primos Outleta. Smatraju da se bitno razlikuju od ostalih second hand shopova jer njihova rabljena odjeća je jedva nošena te je bez ikakvih ili minornih znakova istrošenosti. Kod njih ne možete naći hlače ili majicu koje je netko nosio godinu dana pa je onda završila u prodaji. Ali unatoč svemu, po cijeni ne odskaču od tradicionalnih second hand shopova, dapače, u nekim segmentima su i jeftiniji. Nova odjeća dolazi po potrebi ili sezonski. i u prosjeku svakih desetak dana možemo očekivati novu robu, kažu iz Primosa. Puno čimbenika utječe na cijenu robe. U kalkulaciju ulazi prijevoz, pdv, carina, djelatnici, najam, režije, marka robe, kvaliteta. Unatoč svemu nabrojenom najčešće  se cijene kreću od 15 do 60 kuna.

O cijenama i kvaliteti, općenitoj ponudi odjeće u Osijeku misle da su cijene standardno prenapuhane i rijetko prate kvalitetu. Prošlo je vrijeme kada prosječni građanin može za svoju odjeću izdvojiti 1000 ili više kuna. Smatraju da pružaju jako dobar izbor odjeće po cijenama koje su prihvatljive današnjem vremenu. I zanimljiva stvar koju su zamijetili, je da dosta odjeće koja je u zapadnim zemljama bila aktualna prije godinu, pa čak i dvije, se po trgovinama općenito u Hrvatskoj – prodaje kao nova i aktualna kolekcija.

Vintage odjeće još uvijek nemaju – ali ako bude potražnje, svakako će se naći na  policama Primos Outleta.

A imaju i poruku za nas!

“Komunicirajte s nama. Recite što vas zanima i što bi htjeli vidjeti na policama. Tržište je skoro pa neograničeno i samo o vama ovisi što će biti u ponudi.”

Također, planiraju se širiti dalje i zapošljavati još ljudi.

Zato, svima, a posebno onima “pomaknutog stila”, koji se ne boje eksperimentirati s modom, predlažem da prošetate do Županijske 20a, podržite Primos Outlet i ovakve koncepte prodaje, kako bi još više ovakvih trgovina zaživjelo, a beskonačne šopingmanije postale sve učestalije. Uz naravno, nepogrešivu vulkansku logiku, umjesto hipnoze koja nas čeka u velikim trgovačkim centrima.

Hvala Šmizzzli, ARTIBO House i Victoriji sa J :)

Somewhere between pink and punk, Blond and Blondish.

Tags

accesories, Blond and Blondish, blondine, boje, Caffe bar Knjiga&Kava, hand-made, HERC2, Hrvatska, inspiracija, izumiranje plavuša, jedinstveno, konopi, lanci, materijali, moda, nakit, narukvice, ogrlice, Osijek, pink and punk, plava kosa, plave oči, plavuše, privjesci, rukotvorci, rukotvorine, spikeovi, stil, unikatno, Žene za žene, đinđe

Plava boja očiju, za koju se smatra da je nastala mutacijom gena HERC2, dogodila se tek prije 10 000 godina. Prihvaćeno mišljenje je da se pojavila u mlađem kamenom dobu na sjeveroistoku Crnog mora, te se u seobi naroda proširila na sjever Europe. Stručnjaci kažu kako je budućnost plavih očiju i plave kose prilično neizvjesna jer osobe s plavim očima nemaju osobine ključne za preživljavanje, što znači da nose recesivne gene. Dosadašnji opstanak plave boje očiju objašnjavaju pretpostavkom da su od početka smatrane atraktivnima.

Pa, iako je poznato da su “plava” kosa i plave oči nastale genskom mutacijom, i relativno su novi u povijesti ljudske rase,  nadam se da tako skoro ipak neće izumrijeti jer nam trebaju. A evo i zašto.

Zato jer žive, rade, studiraju i prave nakit!

Prijateljice su oduvijek i oduvijek su između ostalog, i dijelile jednaku strast prema modi. Živjele su u istoj ulici, u različitim državama, i na različitim kontinentima, i njihovo prijateljstvo je uvijek bilo jednako – mjenjale su se samo aplikacije za komunikaciju. Sada su se konačno našle u isto vrijeme na istom mjestu i mogu ostvariti nešto što su dugo htjele. A to je Blond and Blondish.

Na ideju stvaranja nakita su došle tako jer su konstantno gunđale oko stvari, kao i većina žena. No nešto je u njihovom slučaju bilo drugačije.  Prestale su to samo misliti i govoriti, već su nešto i poduzele. Odlučile su napokon ostvariti sve svoje želje i snove vezane za đinđe. Blond and Blondish je njihovo dijete, kako to one same vole reći.

Obožavaju modne dodatke, a đinđe su im – naravno, na prvom mjestu. Iako imaju svakakve planove za budućnost, započele su baš s narukvicama, jer bez obzira što imaju faze kada vole ogrlice, naušnice ili prstenje, narukvice nikada nisu faze – one su im doslovno cijeli život na ruci, priznaju ove dvije simpatične plavojke.

U izradi svojih rukotvorina koriste sve što im se nađe pri ruci. Često su to različiti konopi, vrpce, lanci, privjesci i spikeovi, ali nerijetko i dijelovi bakine ogrlice. Bake uvijek uskaču kad treba.

Inspiraciju pronalaze u različitim životnim situacijama, raspoloženjima, putovanjima, filmovima, knjigama, glazbi, ali i vlastitom modnom stilu. Veseli ih svaki finalizirani komad nakita, svaki uspješni pothvat, njihovi zajednički trenuci stvaralaštva, suradnje i milijun lijepih trenutaka koje im je Blond and Blondish donio, te najviše od svega – svaki sretni kupac koji nosi njihovu narukvicu na ruci.

Cijenu svojih rukotvorina definiraju tako da na kraju svoj rad naplate onoliko koliko misle da vrijedi, pa podijele sa 2. Njihove cijene su često jednake ili još niže od narukvica robnih marki, iako bi to naravno trebalo biti drugačije s obzirom da je nakit koji prave unikatan i ručno rađen. No, najbitnije im je ipak da budu pristupačne, te da uz to barem pokriju troškove materijala.

Obožavaju  sve vezano za izradu nakita i to im nikada nije teško – kada je u pitanju Blond and Blondish, nema loših dana. Cijene svoje kreativne sastanke, kave i višesatne radne sešne, uz koje nerijetko izgube pojam o vremenu i prostoru. No zaista uživaju u svakom trenutku, a Blond and Blondish donio im je samo još više razloga da provode vrijeme zajedno.

A novac, novac im predstavlja samo sredstvo za ostvarenje daljnjih zamisli – kojih je mnogo.

Blondine nam poručuju „Don’t take it too seriously. Budite opušteni i neopterećeni i nikada se nemojte ustručavati ili suzdržavati iskazati svoje misli i kreativne ideje na bilo koji način. I naravno uživajte u svemu, jer ako ne uživate – izgubili ste smisao.”

Vidimo se na sljedećem sajmu “Žene za žene” u kultnoj “Knjizi & Kavi”, gdje su cure već i predstavile svoje punkastične kreacije.

Pusa ćao!

I da… cure, klonite se dominantnih gena, i čuvajte svoj “♥2″! :)

Kule u zraku, ruše se i grade.

Tags

art, Aynessories, bohemian, Bohemian Sisters, custom made, diy, dizajn, gypsy, handmade, hipi, Hrvatska, karirano, kreativnost, moda, Osijek, perjanica, poncho, proljeće, prsluk, retro, tajice, točkice, šareno

Ljubičasta je,  najbolje od svih boja spektra, usklađena  sa psihičkim, emocionalnim i duhovnim stanjem na zemlji. Ljudi koji su njome privučeni, izuzetno su osjetljivi, razvijene su intuicije, djeluju snažno, sigurno i samopouzdano, ali su u stvari duboko osjećajni, sumnjaju u sebe, često su bili ispred svog vremena, ismijavani i u neskladu sa okolinom, tako da su se emotivno povukli u sebe te se zaštitili superiornošću i rezerviranošću, rođeni sa sposobnostima da učine nešto značajno sa svojim životom i da bitno utječu na našu zajedničku budućnost. Visoka samokritičnost im nalaže da sve učine brže, bolje  i odmah. To im može stvoriti toliko grižnje savjesti, samooptuživanja i samoprijezira da ih gotovo paralizira. Njihova usredotočenost na materijalno može biti krivo shvaćena, a u suštini odražava nešo drugo.

Materijalno za njih ima samo simboličko značenje i predstavlja dobru povezanost sa fizičkim svijetom, predstavlja svijest da su za provođenje promjena potrebna materijalna dobra i sredstva za poticanje i motiviranje ljudi. Što se njih samih tiče, mogu živjeti skromno, mada znaju da duhovno bogatstvo pokreće obilje. Ostavljaju dojam pretjerane kritičnosti i sitničavosti, a zapravo su frustrirani što drugi ne vide tako jasno viziju rješenja. Oni vide i sliku i njene dijelove, vide i šumu i stabla.

Koncepciju šume shvaćaju na temelju svakog pojedinačnog stabla. Ako odbijaju živjeti životom vizionara, potajno su nesretni, žive život prožet gnjevom, krivnjom i patnjom, zato osobe koje su dobile ove darove, duguju sebi usklađivanje sa svojom dušom, djelovanje u skladu sa svojom sudbinom.

Jedne obične nedjelje poslijepodne, sve je postalo ljubičastije nego inače. Zaboravila sam na buku gradskog tramvaja, išarane zidove, golubove koje sam putem srela, ljude koje sam nekada poznavala.

Podigla sam pogled, a nebo je imalo boju ametista, s primjesama turmalina i ametrina. Iznenadan vjetar s Drave, oblaci koji su letjeli iznad nas, otkrivali su sve moje misli,  i odjednom sam se, iako nisam baš svjesna zašto, ali to je sjećanje nekako ostalo u meni, prisjetila nekih davnih proljeća kad sam mislila da se svijet sastoji od milijun razbacanih krhotina koje čekaju da ih slože mladi ljubitelji puzli, velikih očiju i tamnih podočnjaka, stojeći ispred starog objektiva prošaranog paučinom.

Svijet se odjednom rasplinuo preda mnom, u bezvremensku maglicu misli, osjećaja i šarenila. Kao da gledaš kroz divovski kaleidoskop čiji su se dijelovi upravo raspali po horizontu, preko cijelog neba, sastajući se napola s gornjim dijelom atmosfere.

Naelektrizirani, rastrojeni ljudi. Vidim ih da nekada hodaju gradom. Nestali su – zamijenjeni dobrim duhovima proljeća koji su, noseći svoju priču,  pod nogama imali tamnozelene, srebrne, bljeskajuće travčice. U strašnom viru svegstva, odbijam se ugasiti, iako će to možda značiti nemir, značiti opasnost, značiti kraj.

Bila sam svoja, plovila sam. A kraj mene je bila sestra, prijateljica umjetnosti i svega što volim.

Outfits:

Crvene tajice na točkice Bohemian Sisters (handmade),

Karirani crno-žuti poncho s motivom brkova Bohemian Sisters (handmade),

Karirani ljubičasto-crni poncho s kapuljačom Bohemian Sisters (handmade)

Tutu roza/ljubičasto-zelena suknjica od tila Bohemian Sisters (handmade)

Zelena perjanica Aynessories (handmade) – Hvala Tini :)

Tirkizno-ljubičasta torba by Brlja (handmade) – Hvala Bilji na ovoj divnoj torbici :)

Borosane (legendarno Borovo) – Hvala baki Milici :)

Hvala Hrvoju i Blue Turpentine Victoriji sa J na fotografskom strpljenju :)

P.S. Isprike na slučajno poslikanim prostotama koje krase dječja igrališta.

Ljubav i selo na Osmi Mart.

Tags

"Knjiga & Kava", accesories, apstraktno, Bluntcard, Dan žena, dizajnerice, ekonomičnost, hand-made, Hrvatska, inovativno, inspirativno, kliješta, kreativnost, kvalitetno, ljubav i selo, nakit, odjeća, Osijek, osmi mart, posebno, praktičnost, prijateljski, prugasto, Reisnerova 81, romantično, rukotvorine, rukotvorke, sajam, sex i grad, slavonske seke, srdačno, stiroporni panoi, stvaralački, toplo, točkasto, umjetnički, zidovi, zločesto, štrikovi, Žene za žene

Ovaj  Dan žena bio je propisno obilježen.

Kad kažem propisno, onda i mislim PROPISNO.

Prvi sajam „Žene za žene“ koji se održavao u sad već kultnoj “Knjizi & Kavi”, oduševio nas je, kao što ste mogli i pročitati, unatoč možda nedovoljnoj posjećenosti, barem ne onakvoj kakvoj smo se nadali, i ne pod našim (vremenskim) uvjetima. No, drugi sajam po redu, ne samo da je naša očekivanja oborio s nogu, već je svojim šarmom i energijom potvrdio već poznatu činjenicu. Žene su vladale, vladaju i vladat će. Pa makar to bio i samo jedan ne tako obični „osmi mart“.

Tražila sam prave riječi kojima bih opisala doživljenu atmosferu, kako biste i vi koji niste uspjeli doći i vidjeti što su domaće slavonske seke, dizajnerice, umjetnice i hendmejderice imale u ponudi – uspjeli dobiti pravu sliku sajma, osim one vizualne, koja je isto tako bila vrlo dopadljiva, elegantna, sofisticirana, jedinstvena i kreativna.

A posebno meni najdraža, točkasta i prugasta!

Zar ste sumnjali? Toplo, srdačno, inovativno, posebno, romantično, zločesto, apstraktno, umjetnički, prijateljski, eksperimentalno, stvaralački, kvalitetno, organizirano, detaljno,  inspirativno. Jednom riječju – čeče.

Prema mojim sajmovskim saznanjima, opet se tu svašta izdogađalo. Svakakve ideje, zamisli i savjeti su potekli od jedne do druge ženske glave, veze su se stvarale, ispreplitale, i kao da nam ni tih 6-8 sati provedenih u Reisnerovoj 81, opet nije bilo dovoljno za sve što imamo za ispričati, pa smo odlučile da ćemo se definitivno još barem jednom morati naći i ponoviti ovo sve. To smo mogli i očekivati, s obzirom da je ovaj puta sudjelovalo čak 15 izlagačica, i vjerovali ili ne, sve smo se uspjele dogovoriti i nagurati svoje umjetničke artefakte i na zidove, stiroporne panoe, naslone fotelja, štrikove, pa čak i na ogradu koja inače služi za, pa neku vrstu ograđivanja. „Budite ekonomične u izlaganju!“ urlala je Biba u našoj grupi za dogovore o sajmu, time nam zapravo želeći poručiti da ne donosimo cijelu artiljeriju nakita, predmeta, ili odjeće. Praktičnost i ekonomičnost, kako i doliči. I tako i bi.

I bi dobro. Dok nisu počeli dolaziti gosti, a onda bi sajam u pravom smislu riječi. I bi prekrasno. Znatiželjna lica, iskre u očima, osmijesi, gužva. Bila je to ljubav i selo, umjesto sexa i grada.

Na našim budućim sastancima s nakitom i odjećom, bit će zasigurno još inovacija i poboljšanja, novih načina pristupa, kako bi sajam svakog puta bio sve bolji i bolji, drugačiji, neobičniji. Ovaj puta smo dobile pojačanje kreativnih ruku  iz Požege, koje ćemo, nadam se, viđati i češće, i u još većem parnom broju.

U svoj toj strci, neki su izgubili kliješta, dok su neki  imali toliko sreće pa su na vlastiti dan prokrvarili na tabane, i poput ranjenika, šepajući, trudili se da zakače štrik na plinske cijevi (ne pitajte, i da – ja sam ta sretnica). Ali, na sreću – za svaki problem postoji rje..  Bluntcard.

No, kako naši stari kažu, sve je dobro kad se dobro svrši, a tako je bilo i ovaj put, unatoč komplikacijama.

A naša mala zvijezda sajma bila je Irina, ujedno i najmlađa posjetiteljica  i neupitno buduća modna mačka, koja se okitila novim pončom, i cvijetnom trakom za kosu. Nadamo se da će joj ovo biti samo jedan u nizu ovakvih izleta u svijet cvijeća, broševa, rajfova, narukvica, ogrlica, prstenja i naušnica. ♥

Dakle, “Knjiga & Kava“, Reisnerova 81, sljedeći mjesec godine gospodnje 2013. Be there or be accesorideficient.

Zahvalila bih se Petri na predivnim slikama, jer su moje uslijed zabrinjavajuće neozbiljnog shvaćanja ISO postavki na fotiću s obzirom na dotično osvjetljenje, maaaalkoc mutne. Nekom osmi mart dođe umjesto petka trinaestog. Nadam se da ću onda barem na neki budući petak trinaesti nenadano osvojiti, barem koji poljubac.

Pozdrav drugaricama u borbi, do sljedećeg kićenja!

Ma(ri)jine Duminice.

Tags

apaurin, aranžmani, baby nakit, boce, duminice, fora, hobi, Hrvatska, ideja, jedinstvenost, kreativci, kreativnost, lega lega, lovačke priče, Majine duminice, masovna proizvodnja, modni dodaci, nakit, odjeća, originalnost, Osijek, oslikavanje boca, pozitivni komentari, predmeti, radionica, repromaterijal, ruke, rukotvorine, ručna izrada, stvaralaštvo, suveniri, tvornica, umjetnost, štos, Žene vole da se kite, Žene za žene, čestitke

Dumina nije tako mala i jednostavna riječ – kako se na prvi pogled nama Osječanima čini. Leksikon hrvatskog Podunavlja i mrvu šire, kaže da je dumina višeznačna riječ koja ponekad znači “ideja”, ponekad “štos”, ponekad “sjajno rješenje problema. Dumina bi dakle značilo fora, dosjetka, doskočica. Može predstavljati i bilo koji predmet ili nešto nedefinirano (“može jedna ova dumina sa sirom?”). Izraz „u duminskim trakama“ – znači doslovno „kako da ne“, odnosno da je nešto izmišljeno. Na osječkim ulicama često čujemo još jedan izraz – „valjati dumine“. To bi bila inačica današnjeg slenga „lovačke priče“, odnosno pričati neistinu, preuveličavati, biti duhovit. Dumina nije baš tako stari termin. Prisutna je u svakodnevnom govoru s malo proširenim značenjem – „jesi skužio onu duminu?“. Naš je sleng posebna priča. Izvan granica Osječko-baranjske županije poznato je da se Osječani prepoznaju po onom poslovičnom – „di si lega!?“. Dakle, sleng iliti izobličavanje književnog jezika u stil svojstven određenim ljudima (Osječanima), okarakteriziran je, u ovom slučaju duminom. I to dobrom duminom iz Osijeka.

Majinom duminom.

Marija, iako ju otkad zna za sebe, svi zovu Maja – pa se i sama često tako predstavlja – je jednom prilikom prije 12 godina otkrila da njene ruke mogu svašta. Ovo je zvučalo prezločesto. Ajmo ponovo.

Nakon radionice koja je održana na Učiteljskom fakultetu, dakle, prije 12 godina, gdje su se izrađivale prigodne čestitke i cvijetni aranžmani, čula je za trgovinu repromaterijalima – za izradu ručnih radova,  te je odlučila okušati sreću i kupiti materijal za izradu nakita. Nastao je tako i prvi komplet Ma(ri)jinog ručno rađenog nakita, i na njeno opće oduševljenje, došle su i prve narudžbe. I od tada do današnjeg dana, njene ruke neprestano rade. Oduvijek je imala osjećaj za  jedinstvene stvari, pa je njena sreća bila još i veća jer je sad sama za sebe mogla izraditi nešto po svojoj volji, i pritom je znala da nitko drugi ne posjeduje isto.

Ohrabrena pozitivnim komentarima, krenula je u pogon Majina mala tvornica. Maja smatra da je vrlo važno za jednog kreativca, čuti pohvale i ohrabrenja okoline. To je ono što je nju pokrenulo i još uvijek ju drži. Pa, što drugo reći nego – hvala okolini!

Izrađuje nakit i modne dodatke kao što su torbe, rajfovi, kopče za kosu i prekrasni broševi od raznih tkanina, perli, i eko kože, jednom rječju – svakakve dumine. I sama je mama, pa ne zaboravlja ni najmlađe, te radi i baby trake za kosu. Voli cvjetne motive, pa uživa u izradi prigodnih i blagdanskih cvjetnih aranžmana. Također ju veseli izrada suvenira na drvetu ili staklu i oživljavanje starih stvari, obuće ili torbi u decoupage tehnici.

Inspiraciju za svoje radove pronalazi u okolini koja ju okružuje, raznim časopisima, modnim editorijalima. Smatra da je cijenom pristupačna svima, u što sam se i sama imala prilike uvjeriti. Njen rad je prije svega njen hobi, bijeg iz svakodnevnih teškoća, “apaurin”,  a tek onda zarada koja ponekad pokriva samo troškove.

Trudi se da svi njeni radovi prate trendove i želje, ali i sadrže njen vlastiti potpis,  te tako ostanu prepoznatljivi kao Majine duminice. Marija se, osim izradom nakita, bavi i oslikavanjem boca, redizajnom odjeće i raznih uporabnih predmeta.

„Svi smo mi kreativci originalni samim time što izrađujemo nešto vlastitim rukama, bez obzira dođe li nam ideja iz glave ili tuđeg komada nakita (suvenira), te smatram da je naša osobnost koja se očituje u radu neusporediva sa nakitom masovne proizvodnje“, veli naša umjetnica. Tako je sve što je kreacija naših vlastitih ruku, ujedno i dio nas.

Od svog stvaralaštva lako odustati neće, a isto bi poručila i ostalim kreativcima. „Ako ništa drugo, uvijek će u meni biti želja i volja da sebe i bližnje razveselim novim ili preuređenim darom ručne proizvodnje“, priznaje Ma(ri)ja. Marija je svojom upornošću, kvalitetom, i umjetničkim radom, pokazala kako rukotvorstvo u 21. stoljeću još itekako živi, i ne samo živi, već se i mijenja. Stalnim unošenjem novih tehnika, načina poboljšanja postojećih, i stvaranjem novih dekorativnih predmeta, u naš svijet se unosi inovacija potrebna za napredak. Obogaćivanjem našeg životnog prostora, uz pomoć boja, materijala, ukrasa, stvaramo bolje sutra, pridonosimo, i uvodimo jednu novu, dublju perspektivu života, a to i je poanta.

Ma(ri)ja je sudjelovala na malom sajmu “Žene za žene”, koji se održavao u Caffe baru Knjiga&Kava, a koji će se i ponoviti na već najavljeni Dan žena, 08.03.2013. Ne propustite priliku i posjetite nas od 17:00 h, pogledajte kakve sve ženske dumine, štosove, fore, ideje, i lovačke priče  skrivamo u rukavu. A osječkim legama poručujemo – dobroj butri nikad dosta dobrih dumina, uz prigodnu glazbenu numeru pod nazivom “Žene vole da se kite”. Vidimo se, kontaš?

She’s not bad. She’s just drawn that way. “NAUGHTY Bags” Irena.

Tags

crna, crvene lokne, eko-koža, film, glazbeno doba, glumci, Irena, izreke, jeans, Jessica Rabbit, jewlery, kreativni rad, kreativnost, materijal, mikrofibra, moda, nakit, Naughty BAGS, NUGHTY Jewlery, Osijek, osobnost, otpadni materijal, poklon, printevi, recikliranje, riječi pjesama, rođendan, rukotvorine, siva, skaj, torbe, tvid, zelena, zločesto

Prepoznatljive crvene lokne à la Jessica Rabbit,  i  otkačene torbe.

Najdraže boje – zelena, crna, siva.

NAUGHTY Bags.

Irena je 25-godišnja ekonomistica iz Osijeka. Iz hobija se počela baviti izrađivanjem torbi, ha –  uz koga drugog, nego uz mamu, koja se inače bavi šivanjem već 30 godina. Žena s iskustvom. Uz to, obožava fotografiju, kojoj se u zadnje vrijeme dosta posvetila.

Nedavno su počele i sa izradom nakita jer im je, kaže, ostajalo previše otpadnog materijala od šivanja torbi. I tako se kao slučajni nusproizvod rodio i NAUGHTY Jewlery, a bio je zanimljiviji nego što je očekivala.

Inače, jako voli životinje, pa su tako i motivi koji vladaju njenim zločestim rukotvorinama  –  upravo naši čupavi prijatelji. Mačje šape kao da su prehodale cijelu njenu kolekciju.

Sve to s torbicama nastalo je zapravo jako spontano.  Sve je počelo od trenutka kada je kupila novi komad odjeće, uz koji  nikako nije mogla naći matching torbu. Nakon te traume, predložila je mami da naprave torbu baš po njenom ukusu.  Pojavila se s njom na faksu, i tu je počelo – NAUGHTY Bags ludilo. Prvo je radila torbe za par prijateljica, a zatim i cijelu kolekciju za sve koji si žele ovakvo nešto, neobično i posebno, unikatno i osobno. Sve se ubrzo prodalo i tako je nastavila rad s još inventivnijim torbama i nakitom, dodatno motivirana.

Svoj stil opisuje kao minimalistički, sportski /casual, ali pomalo alternativni.

Sama izrada ponekad ju opušta, dok  u trenucima kada ručno stavlja biser broj 500. na poklopac  torbe, živci znaju biti dosta tanki. Ali, sve u svemu, ipak je tu više sretnih, nego nesretnih situacija.

Danas ništa nije lako, pogotovo u moru ljudi koji se bave kreativnim radom, priznaje Irena. Jako je teško da baš ono što TI radiš ispliva na površinu, te da budeš primijećen. Potrebno je uložiti stvarno puno truda, ali i znati što radiš. Ako to što radiš, radiš dobro – reklama ide sama od sebe usmenom predajom, i onda su i rezultati itekako vidljivi.

Nijedna torbica kupljena u trgovini nije ni blizu ovakvima kakve proizvodi Irena, jer je njihova posebnost u tome što je mogućnosti bezbroj, a svaka je ostvariva. Bilo koja slika/print – najdražeg glumca, serije, filma, glazbenog doba,  riječi pjesama, poznate izreke, sve to može naći mjesto na ovakvom jednom modnom detalju. A sve što vi morate učiniti je, pitati. Torbice koje imaju osobnost, i koje su rađene baš po mjeri, uz sasvim realnu cijenu.

Najviše koristi eko kožu, skaj, brušenu (umjetnu) kožu,  jeans, mikrofibru, tvid, i razne druge materijale.  Ne radi sa pravom kožom i krznom. Materijal čak ni ne mora biti novi da bi Irena nešto smisleno iz njega izvukla. Baš neki  dan joj je i stoljnjak poslužio kao poklopac za torbu, a njena jeans jakna je postala dno jedne, ne tako obične torbice.

Najveće zadovoljstvo iz svog rada crpi znajući da će to što radi uveseliti nekoga,  netko će dobiti poklon za rođendan, dečko će iznenaditi svoju curu, netko će biti glavna faca na faksu sa svojom novom kul torbicom. Onda se i ona osjeća dobro.

Ono što posebno izdvaja u svom poslu je to da se zbližila sa svojom mamom, jer sad provode puno više vremena zajedno. Stoga one imaju posebnu i veliku  osobnu vrijednost za Irenu.  U svaku od njih ugradi dio sebe i svoje ljubavi.

Danas je abnormalno teško biti orginalan jer jednostavno – SVE je već viđeno, smatra Irena. Zato se trudi izlaziti što više izvan okvira. Kod stvaranja NAUGHTY Bags dobro je to što motivi sežu unedogled, a osobe za koje radi,  većinom ih biraju same.

Ostalim kreativnim dušama poručuje da ostanu svoji i da ne gledaju što drugi rade. Na tome se stvara mnogo predrasuda o vlastitom radu. Nešto novo i drugačije – kakvo god bilo, je uvijek puno bolje od nečeg  sto puta viđenog, i uvijek će se naći netko tko će to prepoznati.

“Neka svatko stvara svoju modu”, poručuje Irena.

Irena je sudjelovala na malom sajmu “Žene za žene”, koji se održavao u Caffe baru Knjiga&Kava, a koji će se i ponoviti na već najavljeni Dan žena, 08.03.2013. Ne propustite priliku i posjetite nas, sve vaše modne ideje mogu postati stvarnost, uz zločesto kreativnu Irenu.

Destinacija “Žene za Žene”, Caffe bar Knjiga&Kava (E, to je onaj kafić što radi onako blesavo).

Tags

Artibo house, Aynessories, Biba, broševi, cvijeće, Dan žena, Flower Power, HyMy by Petra, ideje, industrija odjeće, Josipa Blažević, Julius Meinl, kič, knjiga&kava, kolekcija, kolektivni pokret, konkurencija, kreativnost, kultura, Majine duminice, materijali, nakit, Nakit od žice, Naughty BAGS, naušnice, ogrlice, Osijek, Osijek wake up, Osijek-Online, poduzetne žene, pokret, sajam nakita, Shivulja Shiva, suradnja, to je onaj kafić što radi onako blesavo", torbe, trakice za kosu, ukrašavanje, umjetnost, Šmizzzla, Žene za žene, žičani nakit, đinđe

Ove tmurne kišne subote imali smo priliku po prvi puta u Osijeku vidjeti zajedničko predstavljanje nekoliko lokalnih umjetnica, izrađivačica nakita, rukotvorki, majstorica, a prvenstveno poduzetnih žena.

Šmizzzla

Caffe bar Knjiga&kava poznat je po održavanju izložbi mladih umjetnika, predstavljanju raznih filmskih, glazbenih, književnih i likovnih projekata, ugodnom ambijentu koji neodoljivo podsjeća na kućni dnevni boravak, uz odličnu kavu Julius Meinl. Na zidnim policama poslagane su knjige koje posjetitelji slobodno mogu prolistati, zadubiti se u čitanje, pa i zaružiti do kraja radnog vremena, po kojem je kafić i prepoznatljiv. Od ponedjeljka do petka, za radne ljude otvoreni su od 17:00 do 23:00 h, a vikendom od 09:00 do 14:00 h, što znači da morate paziti što radite petkom.

Aynessories

Udobne fotelje i naslonjači pozivaju na opuštanje, čavrljanje i uživanje u kulturno-umjetničkim sadržajima, dubokim filozofskim raspravama, razmišljanju o bitku, a posebno na nepušenje u prostorima kafića. Da, dobro ste pročitali. Napokon neko mjesto nakon kojeg mi sve stvari neće morati na detaljno provjetravanje, kada će raskuživanje ormara postati prošlost, a ljudi me neće ispitivati gdje sam nabavila taj novi parfem s esencijom pepeljare. Zgodno, zar ne?

A ima i wi-fi.

Na zidovima su nas dočekali i radovi izloženi prethodne večeri na “Šest plus jedan” gdje je upravo toliko mladih osječkih umjetnika predstavilo svoj rad, te izložilo svoje uratke (slike, crteže, šablone, miksmedije) nastale u zadnjih godinu dana. Thumbs up.

No, ni muškarcima ulaz nije bio zabranjen, pa čak sam ih i vidjela nekoliko. Doduše, imali su onaj zabezeknuti izraz lica usred tog svog kreativnog nereda koji se odvijao pred njima, stalno pogledavajući u svoje bolje polovice u nadi da je tortura gotova. Ali uvijek se nađe “još nešto za pogledati”.

Artibo house

Da se vratimo na početak. Nakon vozikanja preko osječkih brda (čitaj bankina), bara i neočekivanih blatnih iznenađenja, smrznutih nogu, prljavih čizama, biciklom koji kao da je prošao kroz bojno polje, unatoč – kako ste već i sami mogli prokužiti, bijedi od vremena, napokon sam se uspjela dokopati Reisnerove 81. Zanimljivo iskustvo, ne ponovilo se.

I bio je to početak manije. One najbolje.

Topla čokolada sa šlagom, more nakita, i ono kad ti krenu ispadat’ oči od ljepote, a novčanik postaje sve tanji. Kažem, na ovakve događaje je svakako dobro povesti i muški dio publike.

Po prvi put sam zakoračila u to leglo žena i sa svih strana sam osjećala nalet kreativne energije. Hrpa đinđi, cvijeća, naušnica, ogrlica, torbica, trakica za kosu, broševa, žičanog nakita.

Shivulja Shiva

Na trenutak sam pomislila da me putem sigurno pregazio tramvaj i da sam sad u nekoj vrsti osječkog raja za žene. Jer to se podrazumijeva, postoji raj za žene i raj za muškarce. A tamo nemaju tople čokolade. Phew, sva sreća što sam žena. To se opet pokazalo kao najbolja opcija, unatoč nekim lošim stranama koje se tome pripisuju. A kojih se sad ne mogu sjetiti. Must be the chocolate kicking in.

Flower Power

I tako, unatoč lošem vremenu, bilo je doista lijepo vidjeti čak i bake i njihove unuke koje su ih povele u razgledavanje rukotvorina. Žene, djevojke, prijateljice, sve na jednom mjestu, s istim ciljem. Prvenstveno s ciljem širenja kulture, kreativnosti i drugačijeg pogleda na nakit i ukrašavanje.

Naughty BAGS

Naravno, teme koje su se provlačile kroz cijeli sajam bile su nakit, otkačene torbice, načini njihove izrade, uspješnost ili neuspješnost prodaje, cijene materijala koji su potrebni da bi se uistinu izradilo nešto originalno. No, pale su tu još neke jako kreativne ideje, poznanstva, i suradnje. Ako je netko pomislio kako je konkurencija loša stvar, grdno se vara.

Nekako, ne samo da je to bilo predstavljanje nakita, već jedan – možemo to tako reći – kolektivni pokret. Takvi pokreti su se nekada nazivali revolucijskim, pa se nadam da će i ovaj, isto tako zaživjeti, i unijeti promjene u današnju kreativnu percepciju cjelokupnog osječkog  ljudstva, a ovakvi eventi – bar što se tiče Knjige&Kave,  postati stalni i česti, te biti prepoznatljivo mjesto za ovakve promocije.

A ja, ja sam obogatila svoju nakito-kolekciju s nekoliko zanimljvih komada koji su mi zapeli za oko.

Vidimo se na sljedećem sajmu koji će se održati na naš dan, Međunarodni dan žena, 08.03.2013. na istom mjestu. Da se podsjetimo. Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se početkom 20. stoljeća tijekom industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do prosvjeda uslijed loših radnih uvjeta. Žene koje su bile zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku, zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća.  Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. Obilježimo taj dan i mi, na sličan način, ne prosvjedima, već kreativnošću i potporom koju ćemo pružiti jedne drugima, domaćoj proizvodnji i stvaralaštvu, inovacijama, vlastitom radu i zalaganju za bolje sutra. Izađimo iz kalupa. A da ne govorimo o tome kako će to biti savršeno mjesto da vam vaš mužjak priušti nešto kičasto.

Osijek wake up.

Photo by: HyMy Petra, Robert Ferenc, Osijek-Online

*HyMy boje govore više od tisuću riječi*

Tags

A society is defined not only by what it creates, aluminij, bižuterija, boje, broš, but by what it refuses to destroy., Caffe bar Knjiga&Kava, cvjetni uzorci, detalji, diy, domaća proizvodnja, eko-koža, ekstravagancija, elegancija, fotografije, home-made, HyMy, HyMy by Petra, kreativne, kvaliteta, made with love, metal, moda, moderno, modni blogovi, modni dodaci, nakit, narudžba, ogrlice, Osijek, osobnost, plava, prstenje, recikliranje, rukotvorine, ružičasta, ručna izrada, ručni rad, suknji, tirkizna, torbice, umjetno krzno, Učiteljski fakultet, Žene za žene, željeza, željezo

Plava, tirkizna, ružičasta.

Moderno, nosivo, prilagodljivo, spajanje nespojivog. HyMy.

Nakit koji vrišti elegancijom.

Petra je studentica Učiteljskog fakulteta u Osijeku, i voli sve što vole mladi. Dakle, možemo reći da voli izlaske, druženja s prijateljima, odlaske u kino, a posebno inspirativne i dobre knjige. Na prvi pogled, Petra je jedna sasvim obična djevojka. No iza ovog opisa krije se puno više.

Prije nekoliko godina posvetila se izradi broševa, prstenja, pa torbica.  Oduvijek je bila zaljubljenik u ručnu izradu, a poseban dio toga je uvijek bio i nakit, iliti modni dodaci. Otkad zna za nakit i modu kao pojam, kupovala je onaj ručne izrade, i uvijek je više cijenila nešto što je hand-made, a posebno ako je made with love. Danas kada i sama izrađuje, jer je financijski ipak tako i lakše, puno više cijeni takav nakit i modne dodatke, jer je svjesna koliko je truda i vremena potrebno uložiti u izradu “domaće proizvodnje”.

Za svakog  kažu da ima žicu za nešto, a Petra izgleda ima žicu ili dvije za izradu nakita, od čega bih posebno istaknula naušnice i ogrlice koje ne samo da svojim bojama govore više od riječi, nego je upečatljiva i sama minucioznost izrade, sklonost detaljima, i njihova ekstravagancija. Odmalena joj nijedna modna kombinacija nije prolazila bez, barem po dva prstena na svakom prstu, koji tucet narukvica  i tu i tamo, neke ogrlice. To je ono što i sama voli, pa i nosi. Ujedno, svojim kreacijama, želi i drugim curama dokazati da je HyMy nakit a la Petra, apsolutno nosiv i lako prilagodljiv svakoj situaciji. Daleko od jednostavnosti, minimalizma, kreativnost je kroz Petru pokazala svoje pravo lice.

Budući da izrađuje raznovrsne stvari osim nakita, materijala je mnogo. Neki osnovni su eko-koža, umjetno krzno, razne vrste metala, željeza, aluminij, bižuterija u svim oblicima. Petra priznaje da je nastradalo i nekoliko starih majica, suknji, pa i torbica. Ali su jako dobro poslužile. Recikliranjem do boljeg svijeta. “A society is defined not only by what it creates, but by what it refuses to destroy“, rekao je jednom netko pametan.

Inspiraciju pronalazi svugdje. Voli prelistati razne modne časopise, informirati se o  modnim editorijalima, pregledavati fotografije, posjećivati modne blogove, ali opet nastoji da iz svega toga nastane originalna stvar koja je samo njoj svojstvena. Sve što proizlazi iz vanjskih utjecaja je zapravo samo podloga za ono što će tek nastati iz Petrine kreativne radionice.

Često pri prodaji svojih rukotvorina naplaćuje samo materijal. Kažu mnogi da je zbog toga i luda, ali joj jednostavno nema smisla da u ovako teškim vremenima traži nemoguće iznose za svoj rad, jer ona to prije svega radi iz hobija i iz velike ljubavi. Ja bih prije rekla, da nam je nekada, u određenim dozama potrebna i injekcija realnosti, jer u slučaju da djelujemo s neostvarivim i nerealnim zahtjevima svoga, ponekad i previše zahtjevnog uma, često ćemo pogriješiti. A ludost bih često nazvala i inteligencijom, dobrotom i nesebičnim davanjem. U današnjem svijetu, ovi pojmovi se znaju ozbiljno pobrkati.

Kvaliteta je jedna poprilično relativna stvar. Gledajući masovnu proizvodnju, ali i onu iz “domaće peći”. Ono što pravi ogromnu razliku između, primjerice HyMy nakita i masovno proizvedenog nakita, je osobnost. Ne postoji niti jedna stvar koju je Petra napravila bez volje i želje. To nitko ne može naplatiti, a niti pobiti kvalitetom.

Stvaranje je za Petru užitak i zadovoljstvo, no iziskuje puno fokusiranosti i preciznosti. Najviše ju privlače cvjetni uzorci, u bilo kojem obliku i na bilo kojem materijalu. No naravno, nađe se tu i popularni leopard, razni drugi životinjski uzorci, ali i nešto totalno apstraktno. Sve to ovisi kako se uklapaju u zamišljenu ideju.

Najveći problem s kojim se dosad susrela je nabava materijala, jer se vrlo često mora okrenuti drugim izvorima, osim onih uobičajenih, kao što su pregledavanje lokalnih DIY trgovina. Petra radi nakit i po narudžbi, a sve se odvija po već uhodanom sistemu. Desetak dana u mjesecu prima narudžbe, a zatim u roku od četrnaest dana od primitka narudžbe, sve ono što su vaša srca poželjela – bude gotovo, dok ostatak mjeseca radi na dizajnu novih modnih dodataka. “Jednostavno bi bilo nemoguće studirati, raditi narudžbe i stvarati nešto novo, tako da ovo zasad super funkcionira”, priznaje Petra.

Onima koji još razmišljaju o plivanju u valovima kreativnosti, poručuje da je najbitnije – ne odustajati. Boriti se i zubima, i rukama, a i nogama da se prikažete svijetu, da pokažete svoj talent i da ljudi prepoznaju vašu kvalitetu. Naravno, kroz vrijeme je potrebno napredovati, što u kvaliteti izrade, što u boljoj ponudi i prezentaciji svoga proizvoda.

Petru možete upoznati na malom sajmu pod nazivom “Žene za žene”, koji će se održati 16.02.2013. u 9 sati, u Caffe baru Knjiga&Kava, koji se nalazi u Reisnerovoj 81 u Osijeku, a gdje će kreativnost (čitaj: žene) imati glavnu riječ. Posjetitelji će moći razgledavati, kupiti ili pak naručiti nešto samo za sebe – nakit, torbe, upotrebno dekorativne predmete, kragnice, detalje za vjenčanje. Pridružite nam se i podržite žensko druženje na koje su dobrodošli i muškarci, uz subotnji šoping, kavicu i čokoladne muffine te dobro raspoloženje.

Art Is What She Became.

Tags

ARTIBO, assemblage tehnika, boje, Caffe bar Knjiga&Kava, dekorativni predmeti, glinamol, Hrvatska, izričaj, ja je volim a ona je zloćesta, jebem te živote, Jospia Lisac, kaširanje, komunikacija, konkurencija, kreativna kućica, kreativne radionice, kreativnost, ljepota, mašta, nakit, oblici, ogledala, Osijek, peglat ćeš, promjena, slike, tehnika recikliranja, teksture, tempere, Tihana Bogdanović, trendovi, umjetnost, škrinje, Žene za žene

Tihanu sam prvo doživjela kroz fotografsku, a tada i kroz druge vrste umjetnosti kojima se bavi, i u kojima također, napreduje u stvaralačkom, ljudskom i kreativnom smislu. Umjetnici nam pomažu da svijet pogledamo drugim očima i otkrijemo njegove skrivene ljepote, no omogućuju nam i da doprinosimo društvu puno više nego što bi to inače činili.

Artibo House je jedinstvena kreativna kućica koja pod svojim krovom objedinjuje umjetnost kaširanja, assemblage tehnike i tehnike recikliranja. Na mjestu gdje se isprepliću snovi i stvarnost, gdje mašta ljubi papirnate oblake ljudskih želja, grli ružičasto stablo čarobnih okusa i skakuće vješto po krovovima kuća, nastanile su se šarene slike, ručno izrađena ogledala, unikatni dizajnerski nakit, redizajnirani namještaj i mnoštvo uporabno dekorativnih predmeta. Ova mala ali posebna kućica inspirirana je ljubavlju za bojama, ljepotom dodira i tekstura, avanturom raskošnih osjećaja te bićima, stvarima i pojavama svuda oko sebe. Pod geslom “Home Sweet Home – Art Is What I Became”, Artibo House širom otvara svoja vrata radoznalim putnicima, mamama, tatama, bakama, klincima i klincezama, vilenjacima i patuljcima.

Tihana Bogdanović, profesorica je hrvatskog jezika i književnosti, 4 godine provela je kao učiteljica likovne kulture u osnovnoj školi, te djeluje kao voditeljica kreativnih radionica u udrugama “Idem”, “Društvo oboljelih od multiple skleroze  Osječko-baranjske županije”, “Treća životna dob”, “Centar za mir, nenasilje i ljudska prava”.

Njezina povezanost s medijem umjetnosti datira još od ranog djetinjstva kada je pokazivala razvijen sakupljački nagon za bojicama, flombićima, plastelinom, glinamolom i temperama koje je trošila u rekordnom roku – i to bojajući A3 blokove koje joj je donosila mama. Kako je mama u slobodno vrijeme šivala  odjeću, papirnate blokove je ubrzo zamijenila oslikavanjem tkanina i odjeće, pa je to prešlo u umjetničku slobodu redizajniranja školskog stola, namještaja i na opće veselje svih – kućnih zidova. Zanimljivo je da su zbog ponavljajućih motiva na njenim crtežima, neki ljudi mislili da je Tihana autistična klinka. No uskoro je došlo na vidjelo, da je samo genetski udarena po lijevoj polutki mozga, te da je jedno hipersenzibilno dijete, koje svoju emocionalnu inteligenciju izražava u naglašenom kolorizmu svijeta mašte, repetirajući, ponavljajući određene simbole i znakove, kojima iz kaosa unosi red i neki novi poredak. Danas je njen umjetnički kod temeljem imena Artibo House. “Art” što znači, naravno – umjetnost, “Ti” kao Tihana, “Bo” kao Bogdanović,  što bi značilo – njena vlastita kreativna kućica!

Već  15 godina intenzivno se bavi izradom nakita, slikanjem i recikliranjem. Usto pjeva u bendu “Tattva“, piše kratke priče i pjesme, fotografira, a trenutno uči svirati gitaru. U Zagrebu je stekla zvanje oblikovateljice suvremenog nakita (izrada nakita u bakru, mesingu, srebru i emajlu), iza sebe broji 4 samostalne izložbe i upravo se priprema za veliku izložbu izvan granica Hrvatske, u Kotoru. Najviše voli čuti zvuk poljupca, najdraža boja joj je šarena, najbolji kritičar joj je njena pekinezerica Šiza, a likovni uzori su joj Klimt, Dali, Hundertwaser, Chagal, Frida Khalo, Gaudi te tradicionalna i folklorna umjetnost Mexica, Indije i Aborigina. Ne vjeruje u uskršnjeg zeca – ali zato vjeruje u djeda božićnjaka!

Svi se mi kitimo, resimo, ukrašavamo, uljepšavamo, želimo malo “skrenuti” pozornost na sebe. E  pa nakit za to ima čudesnu moć, smatra Tihana. Više to nije kao nekad, da je nakit statusni simbol, simbol prevlasti (npr. u jednom povijesnom periodu u Italiji,  samo je mafiji bilo dozvoljeno nositi nakit). Nakit je za nju stvaranje hamajlije, amuleta, čuvara ljudske duše,  a to postiže različitom kombinacijom materijala, boja i tehnika. Njeni prijatelji, kao i kupci Artibo nakita često govore da njen nakit kao da ima dušu, da ih grije, nasmijava, čini sretnima, što i je njegov cilj! Iako i sama proizvodi nakit, to joj je definitivno profesionalna deformacija, i doslovno je opsjednuta njime, no nema joj ništa draže nego potrošiti koju kunu na neku ludu ukosnicu, mašnicu.

Kako bi najbolje definirala svoj modni stil, iskoristila je jocker “Zovi”! Njeni prijatelji kažu da je to avangarda u širem smislu, neo 80-te, eksperimentalni image, upečatljivo, luckasto i šareno. Nikada nije bila klasičarka ili trendi cura iz susjedstva, to joj je uvijek nekako bilo monotono i dosadno. Danas je postalo upitno nosi li se odijelo, nakit ili tijelo?, ističe Tihana. Pobrkani su polariteti i percepcije subjekta i objekta tako da joj se ponekad čini da gradom ne šetaju ljudi, nego lutke iz izloga. Artibo stil bi definirala kao svakako životni stil, slobodni, otkačeni, stil individualnosti, nakit s karakterom i dušom. Pa pomalo i “rebel” stil, kako za žene, tako i za muškarce. Većina pobornika mode, s vremenom se zasiti nekog odjevnog predmeta ili komada nakita jer taj isti više nije “in”, ili se istrošio. A onda je red na Tihani da sve to onda skupi, reciklira, redizajnira ili jednostavno uklopi u neku novu sliku. Bez obzira na činjenicu da osobno zaista ne nalazi radikalnih promjena u modi i stilovima, no vidljivo je u biti i svima je svojstveno isto – eksperimentiranje. Kaširanje kojim se koristi, tehnika je izrade papirom namočenim u ljepilo. Postoje dva načina na koje možete kaširati, kaširanje papirnom kašom ili kaširanje nanošenjem komadića papira, sloj po sloj, na neki kalup. Assemblage je pak, kiparska tehnika kolažiranja raznorodnih predmeta i materijala u trodimenzionalne skulpture.

Živimo u malom gradu, sredini, malom otoku na kojem je sve nekako nametnuto, uniformirano, pa ponekad i klonirano. No, to je samo izazov za iskorak u nesto novo i nesvakidasnje, kaže Tihana. Smiješni su joj globalni modni trendovi, a nisu joj jasni ni tzv. modni stilisti. Ne zna tko je uopće izmislio to zanimanje i zvanje, h’ kao da se ljudi nisu u stanju sami obući. No, to joj je baš interesantno i doživljava sve kao jednu veliku igru, pa se tako i sama postavlja – igra se bojama, oblicima, tehnikama i materijalima! Što se tiče vremena koje je potrebno za izradu tih svih Tihaninih majstorija, ovisno je o tehnici, materijalu, resursima i naravno inspiraciji. Nekad se sve odvije u jednom dahu i u nekoliko minuta, dok ponekad započne nešto pa ostavi da “odleži” svojih nekoliko dana, čak i mjeseci – dok ne sazrije, a ideja i mašta poklope se u jedno. Radi nakit i po narudžbi, voli udovoljiti kupcu – ali uvijek doda neki dio svoje vizije, svoj potpis.

Svatko je originalan onoliko koliko si to dopusti. Ne možeš biti originalan ako si dio mase, izuzev ako je čitava masa originalna. Ovca u krdu je dio tog istog krda, ali njeno djelovanje ju čini drukčijom pa će postati tzv. “crna ofca” i tu počinje njeno osvješćivanje i njen život. Cijene li ljudi više njen nakit ili onaj iz trgovine? Svjedocima smo kako danas na tržištu ima dosta jeftine i kvalitetne bižuterije dostupne svagdje i svima. U globalu, većini ljudi se sviđa ovo što Tihana radi i općenito se dive unikatnom hand-made nakitu. No veliki broj njih doživljava to još uvijek kao nekakvo “zabranjeno voće” u smislu – “joj kako je prekrasno, neobično, nikada to nismo vidjeli..”, “jel se to jede, nosi, oblači?”, “nema toga na televiziji, u modnim časopisima”, “nije to baš za nas, to je za tebe, možda da ponudiš Josipi Lisac, znaš ona bi to nosila”, :D I tako se sve to na kraju svede na sviđanje. “Sviđa mi se – kupujem”, “ne sviđa mi se – ne kupujem”, “ako vidim da to još netko u društvu nosi – kupujem!”

U životu je upoznala mnoštvo umjetnika, mnogi su joj dobri prijatelji, i svi ti ljudi rade prvo za sebe i svoju dušu, zbog svoje potrebe za izričajem i komunikacijom, pa onda stjecajem okolnosti kreću iskorak prema van. Neiskusnom i neukom promatraču umjetnici su neko čudno čudo na planeti i često ih doživljavaju sujetnima, no ne razumije svatko život između dvaju svjetova! Konkurenciju smatra  “zdravom”, jer to je neiscrpno učenje, razmjena iskustava, dobara, osjećaja. Mnoge konkurencija potiče za aktiviranjem, pokretanjem prema naprijed – no umjetnost nikada nije bila natjecateljskog duha, ona je jednostavno to što jest, l arte pur arte, proizvod ljudskog bitka ili još bolje rečeno – traganja za tim bitkom. Umjetnost je postavljanje pitanja, stalno propitkivanje, kaže naša ARTIBO.

Ono što ima za poručiti mladim kreativcima je da se ne boje sebe u očima drugih. Svi gledamo isto, a vidimo drugačije. Vaše ruke su oruđa koja mijenjaju stavove, i kolektivnu svijest! Biti drugačiji znači samo biti hrabriji, posebniji, jedinstven. Budite ono što jeste, budite svoji i u konačnici – budite promjena koju želite vidjeti u svijetu!

A ako niste sigurni ŠTO joj darovati za rodjendan, neka to svakako bude nešto od nakita! ;)

Tihanu možete upoznati na malom sajmu pod nazivom “Žene za žene”, koji će se održati 16.02.2013. u 9 sati, u Caffe baru Knjiga&Kava, koji se nalazi u Reisnerovoj 81 u Osijeku, a gdje će kreativnost imati glavnu riječ.

It was my pleasure.

 

Biljina Brljaonica.

Tags

Bilje, Brlja, fimo, kreativnost, kutije, materijali, nakit, Osijek, recikliranje, torbe

Biljana iz Bilja voli brljati. Studentica je Ekonomskog fakulteta u Osijeku, a u slobodno vrijeme pravi nakit, i šije prekrasne torbice. Ostatak vremena provodi u traženju novih izazova, a ako pronađe još koji bijeli zid u kući – onda kreči, boja, crta.

S izradom torbi se počela baviti tek početkom ove godine. Prvo je tu bio nakit od fimo mase. Prije tri godine počela je izrađivati nakit od plastičnih, drvenih i staklenih perlica. Pošto voli i mrljati, tako je na red došlo i šivanje torbica, prvo torbica za mobitel, pa onda i nešto ozbiljnijih primjeraka. Najprije je to krenula raditi zbog sebe, a onda i zbog drugih.

Torbice izrađuje većinom od novih materijala, no ako joj se svidi nešto što bi mogla upotrijebiti na svoj način, onda i reciklira stvari. Pravi torbice i po narudžbi, a kaže da joj je to čak i draže jer često dobije neke nove ideje.

Inspiraciju dobiva “s ulice”, interneta, a oko srca joj je toplo kada vidi cure u gradu koje nose Brlja torbe!

Najviše ju veseli kad se njezini fimo kolačići sviđaju njenim prijateljicama, tako uvijek i dobiva motivaciju za nastaviti dalje. Izrađuje nakit za svaki dan, dok torbice koje radi, mogu biti različitih stilova, od jednostavnih do nešto elegantnijeg tipa. Ima tu svega, od naušnica do privjesaka za ključeve, cvjetnih rajfova i ukrasa za kosu.

No, Brljine torbe zaista su nešto posebno. Smatra da je vrijednost i unikatnost ručno izrađenih torbi neusporediva s onima koje su namijenjene biti “potrošna roba”,

a izrađuje i originalne kutije!

E zato, probrljajte s Brljom i njezinim brljarijama upravo ovdje.

I zapamtite, kreativnost nije slučajni dar. To je vještina koja se vježba i razvija kao svaka druga. I Einstein je rekao: “ja nisam pametniji od drugih, ja samo više razmišljam!”

Do sljedećeg brljanja :)

Wire Up!

Tags

accesories, drago kamenje, Hrvatska, inspiracija, kreativnost, materijali, metal, nakit, naušnice, Osijek, perle, plemeniti metali, prstenje, rukotvorine, srebrne, wire wrapping, zlatne, žica, žičana skulptura

Dok je tradicionalni nakit obično ukrašen dragim kamenjem, te je izrađen od plemenitih metala, sve je u većem porastu i potražnja za umjetničkim nakitom, gdje su oblikovanje i stvaralački pristup, te izražajnost – cijenjeni više od skupocjenosti i minuciozne obrade samih materijala. Postoji i cijenom pristupačniji modni nakit, izrađen od jeftinijih materijala. Nakit kao žičana skulptura, gdje se koriste sve moguće vrste materijala, od obične žice, komada kamenja, do plemenitih metala i dragog kamenja sada se sve više preferira i dolazi do izražaja.

Josipa  je od malih nogu naginjala kreativnosti, ali to nikad nije shvaćala za ozbiljno, a životni putevi su ju uvijek vodili u nekom drugom smjeru. Izradom žičanih accesories-a se ne bavi dugo, tek godinu dana, što se ne bi reklo sudeći po njenoj vještini stvaranja unikatnih oblika ovakve vrste nakita.

Kako je duže vrijeme neuspješno tražila posao, u jednom  trenutku je shvatila da joj treba nešto što će napraviti sama i što će ju veseliti. Internet je divan jer nam otkriva puno stvari. Tako je jednom prilikom naletjela na nakit od žice i to ju je jako fasciniralo.

 

Nakit je nešto što većina žena voli i s velikom pažnjom odabire, pa tako i Josipa. Izlozi pred kojima se najduže zaustavlja, čak i onda kada nema baš vremena, su upravo zlatarnice, srebrnarnice i druge prodavaonice nakita. Josipa preferira plemenite metale i poludrago i drago kamenje, a upravo žica  ju najviše na to asocira. Trenutno izrađuje nakit od žice srebrne i zlatne boje – “wire wrapping” tehnikom motanja i oblikovanja žice, a ubacuje i perle koje  uglavnom kupuje u Osijeku, ali kako izbor baš i nije velik – počela je poludrago kamenje naručivati preko interneta. Tehnikom “wire wrappinga”, u prvi plan dolaze neograničene mogućnosti oblikovanja žice, te izrazita kreativnost – a predstavljaju nepresušan oblik izražaja za svakog umjetnika – dizajnera. Zanimljivo je da su Grci zlato i drago kamenje počeli koristiti oko 1600. godine prije nove ere, iako su perle u obliku školjaka i životinja uvelike izrađivane i znatno ranije.

Ponekad smišlja oblike u glavi ili si sve skicira na papir, ali u konačnici rezultat ne bude identičan – jer dok savija i plete žicu, dođu nove ideje. Najviše ju veseli kada savije zadnji komadić žice i kad poželi i te naušnice ostaviti u svom vlasništvu.

Cijenu nakita definira prema količini utrošenog materijala, vremena i truda. Ne zaradi previše od nakita, barem zasad, jer dosta vremena i truda ulaže u izradu. Voli napraviti nešto što joj se zaista sviđa, pa više radi na kvaliteti nego na kvantiteti. Prateći cijene bižuterije koja nije ručna izrada, Josipin nakit je zapravo dosta jeftin, čak je jeftiniji od onoga kojeg viđamo po gradu.

Iskreno misli da su stvari u koje je netko uložio trud, puno svog vremena i ljubavi – puno drukčije od onih koje se rade po šabloni. Nakit je dosta skup kod nas, pogotovo bižuterija koja je strojno izrađena. Nakit u zadnje vrijeme slabo kupuje jer si uglavnom, ono što joj treba, izradi sama.

Svoj osobni modni stil ne bi mogla svrstati u neku posebnu skupinu niti se ikad ograničavala na stilove. Jedina njena najveća boljka je oduvijek bila da boje moraju biti usklađene. Kaže da njezin nakit može nositi svatko, a posebno oni koji vole romantičan, ženstven stil.  Voljela bi proširiti svoje znanje na obradu plemenitih metala, a sigurno je da bi se samo tome i posvetila – onda bi mogla reći kako radi posao koji voli.

Izrada nakita ju opušta i uči kako biti strpljiva i smirena. Trenuci u kojima izrađuje nakit zaokuplja njezinu maštu, tako da ne može razmišljati o nekim ružnim stvarima koje se događaju oko nas. S obzirom da je tek prije godinu dana počela s izradom nakita, vidjela je da nije uvijek lako.  Ponekad ne ispadne sve kako zamisli, ali je shvatila da ne treba odmah odustati jer u konačnici može biti i bolje.

Nekoliko puta je dobila narudžbu da ponovi nešto što je prije napravila, ili su ljudi kupovali naušnice, pa bi ju kasnije zamolili da im napravi prsten sa istim perlicama, kako bi bili posve kompletirani. Svaka boja može biti lijepa, ovisno o situaciji, nijansi, našem raspoloženju. O stilovima izrade nakita kaže da to sve ovisi o trenutku inspiracije, ali veseli ju kad nešto od naušnica i prstenja koje napravi asocira na etno stil.

Treba se truditi ostati ono što jesi, a ne se povoditi za masom, ako se to protivi našoj osobnosti, bez obzira radi li se o kreativnom radu ili nečem drugom, poručuje Josipa.

Za sada se njezin nakit može vidjeti u grupi na Facebooku, Nakit od žice. Preporučujem da obavezno razmislite o tome koliko je zaista ljepši i kvalitetniji nakit iz zlatarne, jer sudeći po izgledu Josipinih žičanih rukotvorina, ubuduće ću u širokom luku zaobilaziti sve prodavaonice klasičnog nakita. Njezin nakit je prepoznatljiv po spiralama i zanimljivim kombinacijama kamenja i perlica, te podsjeća na neko drugo doba, vodi nas u neko drugo vrijeme. Baš ono što nam treba, mali dašak prošlosti i tradicije, u ova već premoderna vremena.

Aynessorize. Resistance is futile.

Tags

accesories, accesorize, Aynessories, diy, djeca, do-it-yourself, fimo, fotografija, Hrvatska, ideje, kreativci, kreativnost, ljeto, materijali, nakit, Osijek, perjanica, perle, plastika, pleksiglas, proizvodnja, recikliranje, stil, tkanina, zima, životinje

Ime joj je Martina, profesorica je likovne kulture, završila je multimediju na Akademiji likovnih umjetnosti u Osijeku, radi u struci, a u slobodno vrijeme se bavi kreativnim radom svih mogućih oblika (fotografija, modni dizajn, izrada nakita, slika i svega drugog što joj padne na pamet). E i da, veliki je životinjoljubac, u svakom smislu.

Nakit je samo jedan od nusproizvoda njenog – uvijek hiperaktivnog – uma!

 

To je jednostavno bilo nešto čime se već od malih nogu zabavljala. Sretna je kada netko drugi jednako uživa u njenom nakitu kao i ona. Kaže da su djeca puno puta veći kreativci od nje, pa kao svaki veliki umjetnik im nekada mora malo i krasti ideje!

Zbog čega se orijentirala većinom na nakit? Kao i dosta ljudi, iz potrebe. Puno puta je bila u situaciji da ne može naći nakit koji odgovara njenom osobnom stilu, te se onda okrenula izradi istog, onakvog koji će zadovoljiti njene accesories-kriterije. Kaže da je puno jeftinije i isplativije napraviti nešto svoje, nego kupiti, jer ipak – živimo u doba recesije! Dugo godina je izrađivala isključivo za sebe, ali se nakon par godina ispostavilo da se nakit sviđa i drugima te je onda proširila proizvodnju, i  Aynessories je tako ugledao svjetlo dana.

Motivi koje preferira u stvaranju nakita su raznovrsni.  Ovisno o vlastitom raspoloženju, od apstraktnih komada, nakita inspiriranog povrćem i voćem, ljetom, zimom. Svačega se tu nađe! Prosudite sami ;)

Svoj modni stil opisuje kao Šaren i raznolik.

Što se tiče  nekih umjetničkih izložbi, već je imala nekoliko, uglavnom zajedničkih, ali planira i jednu samostalnu – uskoro. Tu će se moći vidjeti isključivo njeni fotografski uraci. Izložba nakita odvija se kaže, svakodnevno, zahvaljujući osobama koje ga  nose.

Stvaranje Aynessories-a. Pustiš mozak na pašu i samo ide!

Nažalost, i ona smatra kako danas nije lako baviti se kreativnim radom, ne potpuno. Iako postoje osobe koje se bave isključivo time i dobro zarađuju! Ali da se lagano probiti, nije. No sviđa joj se što se pojavljuje sve više mladih kreativaca i što njihov rad postaje poznat među općom populacijom. No u svakom slučaju, njoj to svakako nije izvor zarade, koliko nešto što ju opušta i zabavlja.

Gledajući po sebi, uvijek joj je draže kada ima nešto što je napravljeno sa srcem i posebno, unikatno, nego nešto što je sišlo s trake u tvornici. No, to ovisi od osobe do osobe.

Cijene i kvaliteta nakita u gradu? Tu je sada ponuda velika! Imamo skupog i kvalitetnog nakita, skupog i nekvalitetnog, jeftinog a kvalitetnog, a i onog kineskog kod kojega za cijenu dobiješ upravo i tu kvalitetu. Priceless. Osobno voli kupovati jeftini nakit pa reciklirati. Za svakoga ponešto!

Nakit joj je velika boljka (pola spavaće sobe  je nakit, skoro pa doslovno, visi sa svih strana!). Veliku većinu je sama napravila, a dosta toga je i kupljeno. Nema omiljenu trgovinu, stvarno ga svugdje nalazi! Ono što je zanimljivo, a to znaju svi koji ju malo bolje poznaju, odjeću i đinđe uvijek nađe na nekom sniženju ili u kutu trgovine po stvarno povoljnoj cijeni. Nikada nije odvajala velike svote za to, pošto joj sve jako brzo dosadi. Nakon što nešto stavi 2, 3 puta na sebe, onda bi nešto drugo. Vage.

Od kakvih materijala nastaje Aynessories? Uf – od svega! Tako je na njenom repertoaru bilo sve od žice, fima, perli, do pleksiglasa, tkanine, plastike. Crvena i svijetlo ljubičasta joj nisu baš napete, dok sve ostale boje dolaze u obzir.

Rad na nakitu općenito ju veseli. Mogućnost da izbaci tu kreativnost iz sebe, sama po sebi je zadovoljstvo. A ideje joj dolaze od svakodnevnih predmeta, glazbe, nakita kojeg nalazi po internetu, a ne može ga imati, pa onda napravi svoju verziju!

Pravi nakit po narudžbi, naravno, iako uvijek voli dodati malo osobnog stila u izradu, nešto kao svoj ‘potpis’. Ono što je zanimljivo je da smatra da je sposobna napraviti nakit od skoro pa bilo čega! Testirajte ovu smjelu izjavu i predložite joj nešto maštovito – pa da vidimo rezultat. Možda će u pitanju biti neka mega inovacija, kao što je na primjer ova okologlavna perjanica koju je Tina izradila za moju dušu.

Unatoč tome što je za Martinu proizvodnja nakita uvijek bila usputni hobi, to je definitivno jedan od onih hobija od kojeg sigurno neće odustati tako lako!

I kako je i sama rekla, sve veća masa ljudi pridružuje se do-it-yourself pokretu. Kritična masa, rekla bih,  sada je već postala nezaustavljivi kolektiv, asimilirajući sve pred sobom. Kombinacijom već poznatih ideja, materijala i načina izrade, formiraju se stilovi koji se više ne mogu definirati; podsjećaju na modu koja je već davno izgubila sjaj, ali opet su neodoljivo privlačni i itekako nosivi, jer se stvaraju u duhu 21. stoljeća. Iako živimo u nesigurnom, kaotičnom svijetu sa pomalo čudnim vrijednostima, kroz ovakve pojedince, one se ponovno izgrađuju.

Tinine kreacije možete pronaći na Aynessories Facebook stranici.

Modelirala: Ro Yeah

Obrazovanje i industrija, ruku pod ruku.

Tags

borosane, Borovo, Ekonomski fakultet, Glas Slavonije, Hrvatska, Lacoste, marketing, Osijek, Startas

Ako nije Borovo, nije ni borosana.

Borosane su kao i Startasice prvotno bile radne cipele, koje su doživjele modni redizajn. Nekada su im glavna publika bile medicinske sestre, konobarice, čistačice, jer su prvenstveno služile kao medicinska i ortopedska obuća, dok ih danas nose Yugo-nostalgičarke. Umjesto na radnom mjestu, borosane svoju primjenu danas nalaze na modnim revijama i ulicama kao obuća sa zavidnom tradicijom, novim dizajnom i jakim statementom. Tko bi rekao da će nekadašnje ženske radne cipele koje su se prodavale pod reklamnim sloganom “Rad je odmor cijeloga dana u obući borosana” postati modni hit 21. stoljeća. Udobne borosane danas možemo naći u gotovo svim bojama i uzorcima, od ludih išarano hipijevskih do jednobojnih bijelih, koje se opet mogu urediti kod kuće po vlastitom ukusu. Mogu se iskombinirati uz gotovo bilo što.

Prije rata u Borovu su bile zaposlene 23 tisuće radnika koji su proizvodili 23 milijuna para obuće godišnje. Danas oko tisuću radnika proizvodi 1,5 milijuna pari obuće. Projektima poput Startasa i Borosana pokušavaju vratiti prijašnju slavu kada su se njihove cipele nalazile na policama dućana diljem svijeta. Inače, za one koji nisu znali, borosane se nose i u New Yorku pod modnom markom Lacoste. Kao i obično, sve dobre ideje s Balkana se u Amerikama znaju dobro i unosno prodati. Ali to je već globalni problem o kojem sve znamo. Nije nam ni Amerika kriva ako se ne znamo izboriti za svoje.

Zanimljiv je i pohvalan slučaj koji se dogodio ne tako daleko, i ne tako davno, u Osijeku. Naime, petnaest studentica i studenata 5. godine Ekonomskog fakulteta u Osijeku, smjera Marketing, u sklopu kolegija “Marketing strategije”, izradili su studije slučaja za poznate brendove Borova – Startas, Navitas i Borosana, te dobili priznanja za uspješno rješavanje poslovnog slučaja i nagrade u obliku – tenisica.

Ovo je savršen primjer kako se studenti mogu uključiti u dizajn i redizajn, te marketinške strategije brandova koji su u doba cvjetajućeg socijalizma bili itekako jaki. Ali ne samo postojećih, nego i novih, onih koji su tek u povojima i čija se ideja tek razrađuje. Ovakvih slučajeva povezanosti prakse i teorije bi trebalo biti i više, ali ovo je pretpostavljam, tek početak buđenja.

“Sinergija industrije i vašeg znanja i percepcije, prijeko nam je potrebna”, rekli su uz zahvalu studentima i Fakultetu na angažmanu i svježim idejama.

“Prodekan za nastavu, Vladimir Cini je zahvalio Borovu te istaknuo je kako bi naš obrazovni sustav trebao biti mnogo više povezan s gospodarstvom”, navode u Glasu Slavonije.

Što drugo reći nego – Bravo!

Polako, ali sigurno obuća iz Borova vraća se na noge hrvatskih hipstera i radnog naroda, i to zajedničkim silama stare i nove generacije.

Izvor: Glas Slavonije, BurdaStyle

When life gives you hands, make handmade.

Tags

accesorize, broševi, cvijeće, detalji, dugmad, handmade, igla, inspiracija, konac, kreativci, kreativnost, materijali, nakit, ogrlice, Osijek, recikliranje, tkanina, Švelja Obrt, štras

Zove se Švelja, preziva se Obrt! Studentica je Odjela za kulturologiju u Osijeku, broj cipela 39 do 40, hororskopski znak škorpion, mrzi politiku i alternacije ije/je, a sluša rokenrol. Tako se opisuje ova djeva koja inspiraciju za izradu svojih cvjetnih broševa i ogrlica nalazi u spontanosti  i impulzivnoj kreativnosti. I ne razmišlja previše o tome.  „Inspiracija je inspiracija, ne znam ni sama s koje strane me lupi u glavu – samo lupi i onda idemo! Svaka faza izrade nakita je zanimljiva i ima svoje čari. Izrada je ta oko koje si dajete prostora za izmišljanje, a krajnji proizvod je onda vaša satisfakcija“,  kaže Švelja.

Ideja za izradu je proizašla vrlo spontano u kućnoj radinosti, s par krpica od rasporenih suknji i par končića. U početku vrlo nespretno i polagano, a kasnije pedantno i s još više ideja. Prekrasno cvijeće, moram se pohvaliti da i ja imam jedan iz Švelja kolekcije.

Smatra da je posjedovanje vlastitoga stila jedan od elemenata kulture življenja. Detalji? Bitni ili ne? Njoj uvijek da.  A kaže, ne bismo vjerovali koliko su “primjetljivi”.  Zato nakit – odnosno broševi.

Za sebe kaže da nije baš „pomodna“,  voli slagati boje i jednostavne kombinacije razbijati detaljima. Misli da se stil oblačenja stječe vrlo rano, i da se kroz godine samo filtrira i nadograđuje.

   

Smatra da je izrada bilo kojeg aksesoara opuštajuća i istovremeno predstavlja vrlo privatan trenutak u kojemu si čovjek dozvoli isprobavati, mijenjati, dorađivati, izmišljati nešto novo i sebi svojstveno. Onaj trenutak kad vidite da ste stvorili neku konkretnu stvar svojim rukama slijedi osjećaj korisnosti, vrijednosti, motivacije i poštovanja prema samome sebi. Lijepo rečeno.

Slažem se s njenim mišljenjem da bi kreativnost i naporan rad trebali biti nagrađeni puno više nego što uistinu jesu. Osoba koja odluči živjeti od svog kreativnog rada mora biti vrlo svjesna da je njezino radno vrijeme sada i stalno. Baš zbog toga se boji da ne bi bila nikad dobar poduzetnik, jer je više osoba od inspiracije, nego od šablone. Teško je nešto što radiš iz ljubavi početi gledati kao posao i raditi „na zahtjev“, i iz koristi.

Misli i da ljudi generalno vole homemade nakit. Iz osobnog  iskustva zna da su cure više za kreativnost proizašlu iz kućne manufakture, nego one tvorničke.

Cijene nakita kod nas su okej i pristupačne ako znaš gdje i u koje vrijeme trebaš kupovati. Dakako, još uvijek kupuje nakit, ali ga ekvivalentno tome i sama pravi. Misli da se ne treba ograničavati, uvijek postoji neka stvar koja nam nekako zapne za oko.

Materijal koji koristi su sve vrste tkanina, organza, svilene vrpce, perlice, dugmad, štras, ukrasni kamenčići i sve ostalo što joj upadne u vidno polje, a da je iskoristivo. Uz cvjetne broševe, jako su joj zanimljive i ogrlice od tkanine. Tkanine nabavlja iz vlastitog ormara, stare odbačene odjeće, trgovina tkaninom, trgovine s materijalima za kreativne izrade i sl.

 

Najčešći motiv u izradi je cvijeće, ali priznaje da je izradila i par leptira, sovi, narukvica i ogrlica od tkanine, mašni i zakrpa.

Priznaje da je vrlo teško danas biti originalan, ali ju pohvaljujemo jer nije gledala tutoriale na jubitu da bi naučila napraviti broš, a što je još važnije-  napravila je neke verzije koje eto, nije do sada susrela kod nikoga.  Kada je smišljala ime za svoju stranicu, nitko jos nije bio Švelja, a sada zna vidjeti kreativne inačice istog imena. Proizvodnja se itekako širi i unapređuje i teško je pratiti te sve pravce, imena i načine izrade. Sve više ljudi okreće se kućnoj radinosti, što je svakako dobro i pohvalno. I konkurencija zna nekada biti poticajna i bogata idejama koje se uvijek mogu unaprijediti.

Tako je i ona podržavatelj novih i jedinstvenih ideja. Konkurencija je velika, ali svatko će naći svoju publiku i interesnu skupinu. „Kreativci se ne boje, samim time što se trude i stvaraju nešto novo pokazuju da se usude mijenjati svijet!“, kaže neustrašiva Švelja.

U budućnosti se zamišlja kao kreativac u bilo kojoj sferi – privatnoj ili poslovnoj. Voljela bi se baviti nekom kulturnom djelatnošću, a misli da će izrada nakita uvijek biti u malo privatnijoj sferi,  baš iz razloga što nije počela izrađivati nakit da bi zaradila.

Oglašava se  samo preko fejsbuk stranice. Nažalost, još uvijek nije sudjelovala na izložbama ili sajmovima, pretežito kaže, vlastitom krivicom – jer još uvijek doživljava izradu broševa kao hobi, a ne kao posao. Njezina najveća reklama su ljudi koji nose Švelja broševe! Pa tako neka i ostane. Ali nadamo se da će se u budućnosti zalomiti i koja izložba, pa da mi vidimo što se tu sve nagomilalo kroz sve ovo vrijeme kreativnog rada.

Voli kada joj ljudi daju ideju ili kada ju izazovu da napravi nešto po njihovoj želji. Stoga, pustite maštu s lanca i javite se našoj misterioznoj Švelji, djevojci od igle i konca, i tako razveselite sebi drage ljude.

Sewing mends the soul.

Jedna blesava mala crna mačka, namještaj i crtići

Tags

azil, hamster sindrom, hand-made, Hrelić, Hrvatska, kreativnost, mace, nakit, odjevni overdose, Osijek, posh store, povrće, psi, rukotvorine, silly little black cat, stil, veganstvo, životinje

Adrianu sam upoznala jednom prilikom kad sam išla kod nje preuzeti naušnice koje mi je napravila gledajući u sliku moje mačke. Kad sam ih vidjela, nisam mogla vjerovati kako je uspjela u nešto tako maleno, što bi trebalo krasiti moje uho, ugraditi njenu osobnost. Sada znam da je onda vjerojatno imala tremu, i nadam se da je moja reakcija uspjela dočarati moje oduševljenje. Ogromni žičani brkovi koji strše, boje u detalj pogođene, pa zamalo i kilaža.

Pomislila sam, neki ljudi baš znaju s fimom. Ali Adriana, ne samo da stvara nakit u obliku svih vrsta životinja, ona za njih radi i dosta drugih stvari. Veganstvo je njen život, i svatko tko krene tim putem, potpuno mijenja pogled na svijet. To je način života, a ne samo pitanje prehrane. Pošto se sa svim svojim SillyLittleBlackCat zaljubljenicama lako sprijatelji, smatra kako je na dosta ljudi utjecala i dovela ih do razmišljanja o veganskom stavu, i to joj je jako drago. Zato, najveću inspiraciju za Adrianu predstavljaju životinje koje ju okružuju, i njezin frižider, pardon hladnjak, koji je pun najraznovrsnijeg voća i povrća, baš kao i njen nakit. Ono što taj dan radi i gdje boravi, najviše utječe na to što će joj pasti na pamet navečer. A na pamet joj padaju svakakve lude ideje.