Ooniemme Cosmic Art from The Heart

Tags

Art from the heart, detalji, diy, glina, gljive, hand-made, Hrvatska, inspiracija, kreativnost, kristali, ljubav, Martina Kamenar, nakit, odjeća, ogrlice, Ohm, Ooniemme Cosmic Art, promicanje kreativnosti, psihodelija, Psihodelična umjetnost, rukotvorci, rukotvorine, slikanje, stvaranje, umjetnost, vilenjaci, šuma

Čuda se događaju, a snovi se ostvaruju. Martina je živi primjer za to. Ako ne računamo sezonske poslove u ugostiteljstvu i nešto malo tijekom studiranja, ovo joj je prvi i jedini ozbiljni posao, zapravo tome se cijelim bićem posvetila. Nekim čudom, kako i sama kaže – uspijeva živjeti od svojih ruku, zbog čega je neizmjerno zahvalna, jer nema veće radosti od toga da radiš i živš od onoga što doslovce cijelim bićem obožavaš.

Ooniemme Cosmic Art

Gotovo pa cijeli svoj život bila je uvjerena da će biti slikarica, pa možda povremeno i modni dizajner (čitaj vilenjačko-šumski dizajner). Do 2011. nije nikada prije radila nakit, a niti se igrala sa glinom, tako da je i sada još malkice iznenađena s time što radi.

Ponekad nije lako (ali samo ponekad) no ne može više ni zamisliti da radi nešto bez ljubavi. Njena zahvalnost je još veća jer joj je pružena mogućnost da živi u prirodi i bude sama svoj šef. Svjesna je koliko je sretna, jer nemaju svi takve mogućnosti – zapravo, vrlo mala manjina ih ima.

Sve je počelo od ljubavi prema kristalima. Pošto je htjela je nositi kristale u obliku nakita, modeliranje s kristalima je najbolji način da se izrazi. Tu i tamo nešto i sašije i naslika, no to joj veoma sporo ide jer ruka nekako uvijek prije zgrabi kristal nego kist, kaže Martina.

Otkad zna za sebe crta, riše a i odrasla je među umjetnicima koji su ju od malena podržavali i vodili na prve izložbe. U vrtiću je imala najviše crteža u ladici, a sjeća se i svoje neopisive sreće kad je saznala da postoji srednja umjetnička škola jer ni jedna ju nije zanimala osim one u kojoj se mogla kreativno izražavati.

“Stvaranje je za mene aktivna meditacija, prvo odabirem kristal, osluškujem koji će me prizvati, zatim se malo družim s njim, držim ga u ruci, gledam ga, osjećam ga sve dok ne dođe slikica – pričica gotovog komada, tek kad ga vidim gotovog u detalje onda krećem sa stvaranjem. Svaki kristal ima svoju priču, stvaranje je za mene putovanje u razne svjetove, od vilinskih, šumskih pa do kozmičkih anđeoskih svjetova. Veoma često dok stvaram dobivam slikice iliti vizije, svaki komad nakita ima svoju priču no ponekad mi ju je malo teško izraziti pisanim riječima, ponekad kao da mi fail riječi za opisati tu priču, no zato je u meni nada da gotovo djelo govori sve. Proces stvaranja je i process liječenja, jer kristale biram kako mojem biću to treba, zato mi je malo teško raditi privatne narudžbe sa određenim kristalima, no imam sreće da me ljudi razumiju i poštuju moj process stvaranja jer stvaram iz srca ili nikako, jer ništa drugo nema smisla osim stvaranja iz ljubavi s mnogo ljubavi i u ljubavi.”

“Zbog načina na koji radim nakit imam određenu publiku koja prepoznaje to što radim i kupuje ga zbog kristala i njihovog energetskog djelovanja tako da imam  mnogo sreće s kupcima, njihove povratne reakcije me često znaju jako raspekmeziti, njihova energetska iskustva s kristalima, priče kako im pomažu i kako uistinu djeluju, utječu i na mene – zbog čega s još više ljubavi i pažnje radim nakit, i brinem se o energetskom stanju kristala.”

Trenutačno koristi polimersku glinu pošto  je u njoj najlakše izraziti i najsitnije detalje, no skupljaju se novčana sredstva za bakrenu glinu i masu na bazi epoxya.

Najdraže boje su joj boje jeseni i šume, s malenim dodirom ljubičaste i pokojom plavom točkicom. A što se tiče kristala – svaki je poseban i ima svoju priču, svijet u koji vodi, no trenutačno je u fazi larimara, kunzita, obsidijana, dimnog kvarca i gorskog kristala.

Veseli ju ta neograničena sloboda stvaranja, kreativnog izražavanja ali i rad i rast vlastitog bića. “Znam reći da sam ja zapravo jedna veoma nemaštovita osoba, jer ja samo radim ono što vidim-osjećam, inspiraciju dobivam isključivo iz kristala kad ih uzmem i gledam, na njima mi se samo stvori kako bi to na kraju trebalo izgledati, a sad je li to mašta il nešto drugo..”

“Ooniemme je ime anđela zahvalnosti koji nas uči da i najteže situacije u životu primimo smireno, sa mnogo, mudrosti, ljubavi i zahvalnosti, a ima 2 O i 2 M što tvori moj najdraži zvuk – Ohm.”

“U početku je bilo malo teško biti originalan, no predanim radom, vježbanjem, učenjem i način izražavanja je postao lakši a samim time i unikatniji. Sad u ovom trenu mogu reći da sam na neki način originalna – može se prepoznati moj uradak jer pronašla sam svoj likovni rukopis.”

“Stvaraj zbog sebe, i kao da stvaraš svaki komad za sebe s puno ljubavi i pažnje. Jer jedino takav način stvaranja ima smisla i bit će prepoznat. Možda ponekad neće biti lako, no dok god je ljubav u srcu ne moraš se brinuti, jer svemir će ti dati dovoljno da preživiš, ma baš onoliko koliko ti treba, a kad postaneš zadovoljan s onime što i koliko imaš, u tom trenu nikad ti neće ništa faliti. A i snage i volje za stvaranjem neče nedostajati. Istražuj, experimentiraj jer nikad ne znaš gdje te kreativni svemir može odnijeti, kakve stvaralačke svjetove možeš otkriti. Budi svoj, budi unikatan i stvaraj samo kad si sretan jer ta sreća i ljubav utkat će se u rad i on će pronači svog udomitelja.”

Martina živi svoj san, a Kristali i stvaranje s kristalima uvelike ju je promijenilo na bolje, sretna je i zahvalna što može stvarati, što ima supruga koji ju podržava na svim razinama, a mi ćemo joj poželjeti samo još dublji mir i tišinu,  uvide i još pokoje zrno mudrosti.

Photo: Ooniemme Cosmic Art

(say): čitati, govoriti, iskazati, izjaviti, izreći, kazati, mišljenje, mnijenje, napomenuti, navoditi, odgovarati, pričati, reći, red, riječ, saopćiti, ustvrditi, utjecaj, uvjeravanje

---

samo: barely, but, just, only, self, simplify, simply, solely

I istina je što ljudi kažu, dobar karton je uvijek ispred svog vremena.

Tags

8. Kat, akrilne boje, alkice, animacija, apstrakcija, boje, broševi, buvljaci, crtići, diy, Dobro jutro, doodle art, eksperiment, emocija, geometrija, grafički dizajn, karton, kartoonika handicraft, kartoonika.com, kolaži, kutije, ljepila, ljepilo, Lost Theory Festival, mit, muzika, nakit, naušnice, okoliš, op art, optika, Ozora Festival, perlice, pop art, prstenje, psihodelija, recikliranje, ringovi, rukotvorci, satovi, simbolika, sloboda, strip, stripovi, trash, trash to treasure, treasure, z1, Zagrebačke priče, šamanizam

Najdraže boje – Goran: svijetlo plava, točnije #62CAFF; Nina – “ja volim sve što voli Gogo :P”. Kartoonika Handicraft, kreativni dvojac koji zna što radi. Za sebe kažu da su frikovi za DIY kulturu, što će nakon ovog intervjua svima biti jasno. Obećavam.

Jednostavno, ‘mladci’ koji su odlučili svoje dragocjeno vrijeme uložiti u stvaranje. Kartoonika je spoj kreativnog rada, „sam svoj majstor“ filozofije, brige o okolišu, i ljubavi prema boji, poruci, emociji, trenutku, muzici, slobodi, Suncu i proljetnoj juhi. Prije nešto malo više od dvije godine, nastao je njihov facebook profil, kada su po prvi put predstavili svoj nakit ljudima. Ideja je Ninina. Početak svega je zapravo jedan eksperiment koji je srećom uspio. Nina je htjela isprobati može li karton poslužiti kao dobar materijal u izradi malih pločica, nešto nalik pločicama od fimo mase, koje su često viđali po netu i buvljacima. Materijal je bio i bolji nego su očekivali, tako da danas imaju jako puno opcija kod izrade, i često smišljaju nove načine obrade za koje mogu biti poprilično sigurni da će im uspjeti. U početku je podjela posla bila izraženija. Nina – izrada i tehnički dio, a Goran – idejni dio i dizajn, ali danas oboje rade sve i uvijek se trude smisliti nešto novo i zanimljivo. Naravno tu je i ekološka strana priče, a to je nešto do čega im je oboma jako stalo.

„Trash to treasure“, that’s what it’s all about.

 

U slobodno vrijeme Nina pohađa visoke logopedske škole i uči grafički dizajn, a Goran pohađa visoke peći. Šalu na stranu. Goran je ozbiljan mladi web developer – i slobodno mu se obratite s povjerenjem. S obzirom na to da se niti jedan niti drugi ne vole ‘kititi’, zanimljivo je da su kao oblik svog umjetničkog izražaja odabrali baš nakit. Odgovor bi vjerojatno bio u veličini proizvoda, samim time i praktičnosti. Veličina im, kažu, omogućuje da se posvete detaljima koji plijene pažnju. Nakit je od davnine praktičan ljudski ukras, kojega ljudi u pokretu čine mobilnim, pretvarajući ga u vlastitu poruku za njihovu okolinu, a Kartoonikaši su uvijek sretni kada su dio tog komunikacijskog lanca.

  

Nedugo nakon nakita počeli su proizvoditi i satove, i iako je sam proces izrade isti, opet ih je nespretnije proizvoditi jer su, naravno – veći. Zahtijevaju veću količinu opreza, urednosti, odgovornosti, i već jedna malena greška može ih koštati čitavog proizvoda. Zato se u svojoj maloj manufakturi prvenstveno orijentiraju na nakit. Svoj stil odijevanja ne žele smještati u ladice, ne vole baš razmišljati o tome. Ako bi mu i davali opisno ime, to bi bio “rezultat prezasićenosti vizualnim porukama u visokotehnološkoj današnjici”.

Stvaranje je definitivno jedno lijepo, rekli bi meditativno iskustvo. S druge strane, često ih košta živaca kada su suočeni s rokovima. Zna se dogoditi da noći prije odlaska na festivale ili buvljake provedu budni, režu, bojaju, buše, kombiniraju, sve do zadnjeg časa. Stresno ili opušteno, svaki put je lekcija i to im se sviđa, i da, to ih i motivira. Zavisno od toga kako se prema svom kreativnom radu postavite, i koliko od njega očekujete, kreativni rad može biti isplativ. Ako planirate od rukotvorstva živjeti, u Hrvatskoj to nije isplativo, ili je rijetko kad isplativo – svjedoče Nina i Goran. Ako na to gledate kao hobi, dodatni izvor zarade, nešto što vas ispunjava – neovisno od toga hoće li se taj mjesec na računu naći određena cifra, onda je isplativo i lako. Doduše, unatoč velikom porastu broja rukotvoraca unazad zadnjih nekoliko godina, smatraju da se ručni rad ovdje još uvijek ne cijeni dovoljno. Ljudi često gledaju od čega je nešto izrađeno, umjesto koja ideja i koja poruka leži iza svega. Danas, kada se toliko toga serijski štanca i kratko traje, kao da se pomalo izgubio osjećaj za ručni rad, razumijevanje za sate utrošene u nešto, za golo stvaranje iz nule, smatraju ovi zaljubljenici u karton.

Njihova je velika je sreća što imaju kupce koji dijele njihove poglede na svijet, tako da se dosad nikada nisu osjetili kao da rade samo da bi radili. Kartoonikaši imaju uglavnom pozitivna iskustva.  Kada je riječ o rukotvorstvu, uvijek im je drago vidjeti nove stvari, i zapanjuje ih čega se ljudi sve neće sjetiti. Cijena proizvoda je sasvim osobna odluka svakog rukotvorca, tako da smatraju da o tome nemaju što puno raspravljati. Ako smatraju da je nešto preskupo za njihov džep i oni će se, kao i svatko drugi – cjenkati, kao što to s njima čine kupci na festivalima ili buvljacima. Kada je riječ o serijskoj proizvodnji nakita, ne posjećuju previše trgovine tako da nisu u to ni upućeni.

  

Nakit izrađuju od starog kartona. Kutije za cipele, ambalažne kutije od pahuljica, role od wc papira, to je njihova glavna sirovina. Dakle, sav karton kojeg bi netko inače bacio u smeće, a pronalaze ga posvuda. Već su im i prijatelji počeli skupljati stari karton, uključujući i Ninine roditelje. Bravo za roditelje koji tako sjajno podržavaju svoju djecu. Ne znaju više kamo će sa silnim kartonom. Heh, pa u nakit, a gdje drugdje? Osim toga koriste ljepila na vodenoj bazi, akrilne boje, te različite vrste papira od kojih izrađuju perlice. Gotove pločice nižu na svilene trakice (kao ogrlice) ili rade naušnice, prstenje, broševe, ukrasne magnete. Njihova ideja je da što manje ovise o Hobby art (i inim) shopovima, te da što više moguće aktivno sudjeluju u samom procesu proizvodnje. Htjeli bi da jednoga dana mogu reći da je njihov proizvod 100% prirodan, te da je u potpunosti napravljen njihovim rukama. Nadamo se da će se to jednoga dana i  ostvariti: da će sami topiti metal i izrađivati kukice, kopčice, ringove, alkice, tkati trakice za ogrlice, kuhati svoje ljepilo. Kuhati ljepilo, zvuči kao da bi mogli imati vlastiti laboratorij, a ne manufakturu.

Naravno, nikad nisu smatrali da imaju monopol na ideju, vole pomagati ljudima koji im se obrate sa svojim zamislima. Na početku su možda bili i “presusretljivi” pa su te kreativne prepiske znale i nezdravo potrajati, ali iskustvo uči najbolje, tako da sada već mogu reći kako su postali skoro pa profići u komunikaciji s ljudima koji im se obrate za unikat.

Inspiraciju crpe iz svih svjetova u kojima jesu i koji su im poznati i dragi. Trude se ne puštati trendove u svoju idejnu biosferu, jer žele da svaki komad koji izrade ima svoje mjesto u cjelini, a cjelina pak da odiše iskrenošću. Današnje vrijeme dopušta im da samo od jedne ideje, jedne riječi, razviju cijelu priču koju onda mogu pretočiti u odlomljene komadiće onoga što žele podijeliti s ljudima. Ovisno o priči ili emociji koju istražuju biraju tehniku – nekad je to crtež rukom, nekad kolaž svima poznatih detalja, nekad smislena cjelina od apstraktnih detalja, a nakad detalj smislene cjeline koji je doveden do apstrakcije. Motive crpe iz svega s čim se susreću i što na njih ostavlja dubok dojam – koji onda nastoje uobličiti vizualno. Dolina na kojoj pleše tisuću ljudi, način na koji hodaju likovi u starim crtićima, crteži u starim knjigama, stripovi, psihodelija, mačke, te dobri, dragi i srčani ljudi bez kojih ne bi mogli zamisliti svoje živote.

Danas je zapravo teško biti neoriginalan, smatraju. Jedino što netko tko stvara treba napraviti kako bi bio originalan je – ne razmišljati o modi. Ništa više, ništa manje. Izloženost vizualnom, literarnom, poetičnom,  simboličnom, i u krajnjoj liniji idejnom, neusporediva je s bilo kojim dobom prije. Jedino što treba napraviti je zaroniti u to more i zagrabiti iz njega nešto što šalje trnce niz leđa. Nema pravila, samo taj uvrnuti ribolov, širom otvorene oči, i srce. Trenutačno najviše rade stvari koje koketiraju s psihodelijom i op artom, ali već sljedeća serija koju će raditi može lako biti posveta secesijskom slikarstvu, arte decou ili nečemu trećem. Goran oduvijek nosi u sebi zanimanje za doba mita i za šamanizam, simbole, doodle art, old school animaciju i strip, tako da je vjerojatno da će se uvijek naći pokoji detalj iz tih svjetova. Ninina opsesija psihodelijom nije samo vidljiva – već vrišti. Konstatno je u potrazi za novim ‘trikovima oka’, zanima ju poznavanje geometrije i optike, a radi i friki kolaže. To je njezin trademark i to će isto vjerojatno ostati nekakva konstanta. Sve ostalo je tek nezapočeto, ali ne zadugo.

Nedavno su gostovali u emisiji 8. Kat. Bilo im je lijepo, iako još nisu na ‘ti’ s kamerama, što je vjerojatno vidljivo, kažu. Iz moje perspektive su nailali intervju, a od treme ni T! Ali nema veze, smatraju da je bilo kakvo iskustvo uvijek dobro, a vole se i sebi samima nasmijati, što je vrlo dobra osobina. Prije ovoga su imali snimanje za Dobro jutro, te emisiju Zagrebačke priče koja ide na Z1. Nedavno su reprizirali Kartoonika prilog na Z1, i kažu da su se dobro nasmijali. Ne znaju što je smješnije u tom prilogu, postupna progresija Nininog nervoznog osipa od početka ka kraju priloga, ili Goranovi pokušaji govora. Prošlim i budućim gledateljima poručuju: „smijte se, smijte se nama i s nama. :) „

U budućnosti se svakako vide u proizvodnji. Na sebe vole gledati kao na dva mala kameleona koji će se prilagoditi danim uvjetima. Ne vjeruju da postoji jedan jedini posao kojim će zapečatiti svoje radne odnose za cijeli život, kao niti jedno jedino mjesto na zemaljskoj kugli koje će ih tamo zadržati. Smatraju da je svaki posao dobar posao, žele steći različita iskustva, po mogućnosti što dalje od korporativnih krugova, naglašavaju ovi ambiciozni rukotvorci. Kako je dosad svaka nova stvar koju su izradili nastala organski, iz znatiželje i pokusa, prepustiti će Kartoonici da odluči umjesto njih gdje im je – kraj. A kraja nema kako vidimo.

Možete ih naći na fb profilu Kartoonika Handicraft, fb stranici Kartoonika), te na njihovoj web stranici kartoonika.com. Ponekad se pojave i na buvljacima i festivalima.. Prošlo ljeto ostvarili su ugodnu suradnju s ekipom Lost Theory festivala, prekrasnog mladog trance festivala kojega svakako vrijedi posjetiti. Razlog zašto su ih pozvali da sudjeluju sa svojim Kartoonika štandićem bio je upravo reciklaža, na kojoj se festival bazira. Suradnju s njima nastavljaju i dalje, upravo su u procesu izrade novih i svježih Kartoonika proizvoda koje ćemo moći vidjeti i kupiti u Lost Theory shopu u Zadru. Prije Lost Theorya prodavali su svoje rukotvorine dva ljeta za redom u Mađarskoj, na Ozora festivalu, što također pamte kao jedno prekrasno iskustvo. Na Lost Theoryu ih je ubio vjetar kojega su dočekali potpuno nespremni, na Ozori ih je udavilo sunce, ali eto, preživjeli su, kažu – spremni za nove pobjede.

I za kraj, Goran poručuje – „Ako pišete, crtate, slikate, dizajnirate, digitalizirate, montažirate, producirate, svirate, pjevate, cijučete, ako stvarate – javite se, radim na novom webu za Kartooniku i htio bih nekakav kreativni community ugraditi u site, ideja je tek širok potez kistom zasad, ali buja i oblikuje se polako.“

Nina poručuje – „Poruka je jednostavna. Što god radili, radite to iskreno i sa srcem, i ne dajte da vas pojede kapitalizam. Kartoonika nas je upoznala s činjenicom da se ipak isplati biti kontra konzumerizma. Otkad se bavimo rukotvorstvom dogodilo nam se toliko lijepih stvari, upoznali smo toliko dragih i kvalitetnih ljudi, da je već samo po tome isplativo. Što više ustrajemo i što smo uporniji, svemir nam svaki naš dobar čin vrati 10x ljepšom gestom, tako da smo iskreno zahvalni na svakoj sekundi koju provodimo u našem malom kreativnom ‘studiju’.“

A imali su slatku poruku i za moju malenkost – „Hvala ti na zanimljivim pitanjima, bio nam je užitak odgovarati na njih!“ Hehe, užitak je obostran. Veliko Hvala Kartoonikašima na fantastičnom intervjuu, velikoj iskrenosti i ljubavi koju ulažu u svoj posao, život i stvaralaštvo. Volim vas i hoćete li se udati za mene?

Dodatak: Ma oni se zapravo vole jako šaliti. Uopće ne vole proljetnu juhu.